Anđeo /h.s./

Poglavlje 11 - "Više me briga za tebe"

Nikad ne znam o čemu razmišlja, ali volim da ga gledam u oči.
Ima prelijepe oči - opčinjavajuće, pametne, duboke I mračne.
E. L . James

"Koji vrag, Harry!" viknula sam kada me izvukao iz vikendice I počeo da me vuče niz stepenice. Stao je ispod terase gdje nije bilo nikoga I gdje je osvijetljenost bila znatno manja, ali sam ga ipak savršeno mogla da vidim.

Prošao je slobodnom rukom kroz kovrdže I izdahnuo, dok je u drugoj ruci još uvijek držeo moju nadlakticu. Gotovo nisam mogla da osjetim ruku od sve te snage kojom me je držao. Disanje mu je bilo ubrzano I otežano dok je gledao bilo gdje osim u mene.

Bijes je prošao kroz moje tijelo I nisam se ustezala da progovorim još jednom "Zašto si me odvukao od njega?!" Pošto nije odgovarao nastavila sam. "Koji vrag uopšte izvodiš?! Lijepo sam se zabavljala tamo a ti samo odjednom dođeš I prekineš me! Stvarno ne shvatam!"

Izdahnula sam bijesno I istrgla svoju ruku iz njegove. Uhvatila sam se za to mjesto koje je gorilo od boli. Očigledno uopšte nije shvatio da me povređuje.

Pogledala sam ga, ali je on još uvijek gledao u stranu pokušavajući da disanje dovede u normalu.

Samo sam odmahnula glavom I žalosno se nasmijala te se okrenula da odem. No, bila sam spriječena kada me uhvatio rukama oko struka I povukao unazad, uz svoje grudi. Disanje mi se ubrzalo kada sam čula njegov promukli glas na svom uhu "Kunem ti se Bogom, Aurora, da ću ubiti sve u njemu ako mu sad odeš."

"Harry, pusti me." Prodahtala sam u gubitku vazduha. Nije uradio kao što sam mu rekla nego me uhvatio još snažnije. Nisam mogla da dišem. "Harry povređuješ me."

Na moje iznenađenje pustio me. Iskoristila sam tu priliku I pokušala da potrčim ali me uhvatio I odgurnuo na drugu stranu, ali ne tako da padnem I da se povrijedim. Uplašena sam pogledala na stranu kako bih našla nekoga da mi pomogne, ali nikoga nije bilo.

"Aurora, mrtav sam ozbiljan." Zarežao je.

"Zašto si ovakav?" upitala sam pokušavajući da se smirim. Harry me nikada ne bi povrijedio. "Nije ništa uradio. Zašto ga ne podnosiš?"

Glasno se nasmijao, ali to nije bio onaj smijeh koji ja toliko volim. Ovo je bio smijeh ispunjen bijesnom. "Zašto ga ne podosim?! Pa ne znam, možda zato što ti je prije pet minuta uvalio jezik u grlo?!" viknuo je I rukom udario od zid što jače je mogao. Ustuknula sam sa očima punih suza. Harry nikada nije bio ovakav, nikada nije bio nasilan ma koliko god on ljut bio.
"Jesi li pijan?" pitam tiho sa strahom od njegovog sljedećeg pokreta, ali negdje duboko u duši I nakon ovog znam da me ne bi povrijedio. Bar se tome nadam.

"Ne, nisam pijan, Aurora."

"Zašto si onda ovakav?"

"Zašto?!" ponovno je počeo glasno da viče. "Jer mi se lik ne sviđa! Ne sviđa mi se što ste se upoznali, što ste plesali zajedno! A ponajviše mi se ne sviđa što ti je stavio jezik u usta!" viknuo je jače nego ikad do sada. Iako sam bila uplašena, nova navala bijesa je prostrujala kroz moje tijelo.

"Pa šta?! Šta ako mi je stavio jezik u usta?!" viknula sam I počela da mašem rukama kao neka ludača, ali me nije bilo briga. On nema pravo da se ovako ponaša prema meni. To je samo moja stvar, a ne njegova. "Možda sam ja htjela da me poljubi?! Možda sam htjela nešto više?! Uopšte nije bilo na tebi da me odvedeš od njega?!"

"Da! Trebalo je!"

Odmahnula sam, previše iznervirana njegovim ponašanjem. "Zašto te uopšte I interesuje?! Ja tebe nisam ometala dok si jebao Phoebe! " uzvratila sam.
"Nisam ju jebao!" viknuo je jednako glasno kao I ja I primakeo mi se za korak, ali sam ja ustukla nastojeći da ostanem što dalje od njega.