Anđeo /h.s./

Poglavlje 6 - "Modre usne da se ljube sa strašću"

Ljubav se može doživjeti, propovijedati o njoj znači odricati je se, ponižavati je.
Ona je intimna I samo je dotle vrijedna dok je intimna, dok se o njoj ćuti.
(Ivan Raos)

Harry

Ljut sam. Mnogo sam ljut. Od svih momaka u ovom prokletom klubu ona prokleto pleše sa osobom koju prokleto ne podnosim i koja mene ne podnosi. Calvin Patterson, momak koji iskorištava djevojke I koji je na toliko lošem glasu da sam se sada ozbiljno zapitao zašto joj je Niall uopšte dozvolio da mu se približi. Sada sam ljut na njih oboje.

"Aurora!" uzviknem kako bih nadjačao muziku.

Čuvši me odmah se okrenula prestavši sa plesom, koji ionako hvala Bogu nije bio u toliko vatrenoj situaciji kao što sam mislio da jeste kad sam ih ugledao. Pogledala me svojim smeđim očima, koje su bile okružene trepavicama crne boje.

"Harry?!" dovikne zbunjeno me gledajući. Nakon par sekundi odmakla se od Calvina i prišla mi. "Otkud ti? Rekao si da nećeš doći."

Slegnuo sam ramena rekavši joj isto što sam i Niallu znajući da sam rekao jednu ogromnu laž. Razlog zbog kog sam došao je ona. Plašim se za nju. Plašim se da se ne napije i ujutru probudi u krevetu nekog muškarca.

Jednostavno se plašim muškaraca kao što je ovaj kreten iza nje. Ne mogu da kažem da sam svetac i da nikada nisam nekoj djevojci zamazao oči ili slično, ali nikada u svoje 23 godine nikoga nisam iskoristio. Calvin nije kao ja.

"Super!" viknula je i nasmijala se. Pogled sa mojih očiju spusti niz moje tijelo detaljno me odmjeravajući, pa ponovo pogled premjesti na moje oči. "Vidim da si se baš dotjerao večeras."

Nasmijao sam se I jednu ruku stavio na dno njenih leđa I primakeo ju sebi. Opazio sam kako joj se tijelo napelo. "Pa, naravno." kažem i uzvratim joj osmijeh. Ne mogu da ne primijetim Calvinov pogled na nama I iz tog razloga sam ju privio u jedan zagrljaj. Pogledom sam mu dao znak da je se klone I odjebe što nije učinio.

Kada se Aurora odmakla od mene nisam mogao da se suzdržim da ju ne odmjerim. Bila je prelijepa, možda čak ljepša od Nicole koja je stvarno divno izgledala. Ali Aurora je oduvijek imala ono nešto. Ono nešto što ju je činilo tako neodoljivom I prekrasnom. Bez sumnje je sada zasjenila sve djevojke u ovom klubu svojom ljepotom.

"Da nastavimo?" upitao ju je Calvin sa podignutom obrvom. Stao je odmah iza nje, toliko blizu da ju je dodirivao svojim tijelom. Bijesno sam izdahnuo i ruku smakeo sa njenih leđa I potpuno ju obuhvatio oko struka te ju privukao sebi.

"Ne, slobodan si." rekao sam sa ljutitim glasom koji pokušavam da sakrijem, ali mi ne ide. Stvarno nisam raspoložen da sada ovdje poludim I pobijem se sa njim. Ne bih htio da me Aurora vidi u takvom stanju.

"Tebe nisam ništa pitao!" uzvrati mi istim tonom.

"Daj, poštedi nas tog ljigavog lica i razguli!" viknem na njega još više stiskajući Auroru uz sebe, dok drugu ruku stišćem u šaku pokušavajući da se iskontrolišem.

"Začepi Styles! Pričam sa njom, a ne sa tobom!"

"E pa, nećeš pričati ni sa njom ni sa mnom, je l' ti jasno?!" izderao sam se na njega koliko sam jače mogao.

"Harry!" viknula je Aurora pokušavajući da se otrgne od mene. Ignorišem ju, jer šta god da kaže ja ću nastaviti po svom. Puštam ju iz svog naručja te se primičem Calvinu unoseći mu se u lice.

"Sad razguli prije nego što postane ružno." zaprijetio sam mu, a on ustukne. Ne zato što je rješio da je se klone već zbog toga što zna da ja nisam samo težak na riječima nego I na djelima.