Anđeo /h.s./

Poglavlje 34 - "Kako da znaš da ćeš ponovo naći nekoga ko će te voljeti kao ja?"

Svi ćemo umrijeti, svi, kakav cirkus! Samo to bi nas trebalo natjerati da
volimo jedni druge, ali to ne činimo. Teroriziramo jedni druge
glupostima, pojede nas ništa.
(Čarls Bukovski)

Znala sam. Još tada sam znala da nećemo ovo prebroditi. Ali vjerovala sam. Imala sam nadu I nisam dopuštala sebi da vidim crno. Govorila sam sebi da uvijek gledam u vedro nebo iza tamnih oblaka. Uspijevalo bi mi, ali svaki put kada bih vidjela kako skriva pogled od mene, nada je blijedila. I tako dan za danom.

Nisam htjela da ga povrijedim. Nisam čak ni znala da ću ga time iznevjeriti. To mi nikada nije bila namjena, ali stvari se često ne odigravaju kao što smo mi planirali ili željeli. Događaju se promjenljive I neočekivane stvari čiji ihod mi ne možemo znati. Ne možemo znati kako će naše greške uticati na druge.

Da znamo ne bismo ih radili. Ja ih ne bih radila. No, nažalost nisam vidovita. Nisam mogla da vidim Harryev ljutiti pogled. Niti sam mogla da vidim svoj slomljeni pogled u ogledalu. Znala sam da ću postati bezvrijedna u njegovim očima. Da ću da blijedim.

Mogla sam da se pomirim sa svačim, ali sa jednim nikako.

Sa činjenicom da nećemo opstati.

**********

Osjećam se usamljeno. Već nekoliko dana. Harry je na distanci. Zove me rijetko I kada bi to učinio brzo završi razgovor I ja se osjećam kao da smo ponovo na početku. Jasno mi je šta sam uradila I da je to bilo toliko pogrešno, ali nakon svega što smo prošli ne mogu da vjerujem da ne želi da mi oprosti tu grešku.

No, nisam dopustila sebi previše da patim. Gledala sam pozitivno očekivajući svoj srećan kraj. Svi junaci imaju srećan kraj. Ja možda nisam junak, ali jesam dobra osoba I u bajkama dobrice uvijek imaju srećan kraj bez obzira na sve.

Jako čudno kako sam odjednom prestala da gledam stvarni svijet već se posvetila fantaziji I nestvarnosti, ali shvatila sam da mi je tako bolje. Ionako će se desiti onako kako mora I ako ću stvarno dobiti svoj srećan kraj dobiću ga ovako ili onako. A ja svoj srećan kraj očekujem večeras.
Večeras je mjesečna večera kod porodice Styles. Jako se radujem s obzirom da će tu biti I Harry tako da se nadam da ćemo uspjeti razgovarati I izgladiri odnose. Mnogo mi nedostaje. Čak više I od menstruacije koju nisam već neko vrijeme.

“Dušo, jesi li spremna?” upitao je tata kada je ušao u moju sobu.

“Samo trenutak.” Rekla sam dok sam nanosila maskaru na trepavice. “Da li je Harry došao?” pitam kada završim.

“Auto mu nije tu.” Kaže dok mi džentlmenski drži jaknu I pomažemi da ju obučem. “Da li je sve uredu sa vama?”

“Sa nama nikada nije ništa uredu.” Tiho sam odgovorila I uzela telefon te izašla iz sobe.

“Jeste se posvađali?” navaljuje sa pitanjima dok me prati niz hodnik pa niz stepenice.

“On se naljutio na mene što sam jednom otišla sa Jamesom na piće.”

“Zbilja?”

Klimnula sam I uzdahnula. “Da li se svi muškarci tako ponašaju?” upitala sam I naglo stala pored vrata kako bih nas oboje spriječila da izađemo. “Znam da mu on smeta ali ja ne moogu da bude bezobrazna prema njemu I on to zna. Nije kao da sam ga prevarila.”