Anđeo /h.s./

Poglavlje 27 - "Imam sve što mi je potrebno"

“Oduvek, otkad me pamćenje služi, nadala sam se da ću jednog dana naći nekoga…
-Nekoga?
-Nekoga ko mi je sličan I ko me razume. Nekoga s kim se nikada neću osjećati usamljno.
-I?
-On je našao mene.” (Vrati mi se – Gijom Muso.)

Kada je na satu otkucalo 20:00h, napokon sam ustala sa kreveta nakon dosadnog dana provedenog uglavnom u pidžami. Uzela sam telefon sa radnog stola I izašla iz sobe, a potom sišla niz stepenice.
Tata me čekao kod ulaznih vrata spreman da počne vikati moje ime kako bih sišla na vrijeme da ne bismo zakasnili. Moj otac mrzi da kasni. Moglo bi se reći da sam tu vrlinu uzela od njega ali nisam ni približno opsjednuta time kao on.

Na sebi je nosio teksas hlače, stare nekoliko mjeseci ali divno očuvane, sivoj košulji I crne cipele. Uputila sam mu maleni osmjeh, koji mi je uzvratio, I izašla iz kuće sa njim za svojim petama.

S obzirom na Harryev slobodni dan koji je odlučio da provede sa svojom porodicom I sa mnom, porodica Styles je odlučila da priredi večeri I pozvala tatu I mene da budemo gosti. Bila sam potpuno u pravu kada sam spomenula da smo Harry I ja za njih već vjenčani.

Za tatu I ne baš, ali za Chrisa svakako jesmo. Tata sa druge strane je postao jako oprezan I često mi sam od sebe drži lekcije o tome šta se desi kada imaš nezaštićen odnos sa muškarcem. Mislim da zapravo nije srećan što imam momka, pa čak ni Harry koga za još od malena, jer to za sobom vuče I odnose. Pretpostavljam da me još uvijek vidi kao klinku koja je dane provodila igrajući se lutki.

“Lijepo izgledaš, dušo.” Rekao je kada smo već bili došli do ulaznih vrata Harryeve kuće.

“Hvala.” Promrmljala sam I pogledala u svoje odijelo. Na sebi sam nosila obične crne hlače, rozu majicu dugih rukava sa velikim medom na sredini, I bijelim starkama na nogama.

Nisam htjela da se previše sređujem, jer je ovo samo obična večera u kući preko puta. U kući u kojoj sam se igrala kao mala I kući koja mi je drugi dom. Usput, tu je I Harry u čijem sam stanu hodala kao beskućnik, a I njegovi roditelji su sjajni. Svi se ponašaju kao da im je stalo do mene I kao da im mnogo značim.

Nakon nekoliko sekundi poslije nego što je tata pozvonio, vrata su se otvorila I susreli smo se oči u oči sa Harryem I Eddiem u njegovim rukama. Obojica su nas ljupko pozdravila I slatko nam se nasmijala, pogotovo Eddie koji me gledao sa ispruženim rukama.

“Ko se to mene poželio?” upitala sam Eddia kada sam kročila u kuću, poslije tate koji je već otišao u trpezariju gdje su se pretpostavljam nalazili Chris I Meredith.

“Ja!” rekli su u glas.

Uputila sam Harryu čudan pogled na koji se on nasmijao, a I ja za njim. Uzela sam Eddia iz njegovog naručja. Odmah je naslonio glavicu na moje rame I zatvorio oči. Vjerovatno je navikao da ga svi maze. Njegovi roditelji, Harry pa čak I ja, koja sam postala gora od svih.

“Može li Harry da dobije poljubac od svoje prelijepe djevojke?” upitao je moj previše djetinjasti momak I primakeo glavu prema mojoj sa napućenim usnama.

Prevrnula sam očima na njegovo djetinjasto ponašanje, ali sam ga svejedno poljubila ostavivši mu kratak I nježan poljubac na usnama. Po izrazu na njegovom licu znam da nije zadovoljan I da želi više, ali po mom izrazu lica vjerovatno mu je jasno da ništa više neće dobiti sve dok je Eddie sa nama.

“I mene!” viknuo je Eddie I okrenuo svoj obraz prema meni. Nasmijala sam se spoznaji koliko su njegov stariji brat I on zapravo slični. Sa zadovoljstvom sam ostavila zvučni poljubac na njegovom obrazu te smo svo troje zajedno ušli u trpezariju.
Sve je bilo uredno postavljeno na stolu te smo se odmah spustili na stolice hvaleći hranu koju je Meredith spremila. Zaista je bila jednako ukusna koliko je I izgledala te sam se zapitala koliko joj je trebalo da spremi sve to. Osjećala sam se loše što se nisam udostojila I prišla joj u pomoć oko spremanja kada se već ionako kod njih osjećam kao kod svoje kuće.