Anđeo /h.s./

Poglavlje 35 - "Nikada nisi mogla da mi odoliš"

Ti si moja zvijezda, I moj astronom, I želeo bih da sam nebo,
da te mogu posmatrati sa milijardu očiju. Najveće blaženstvo
koje je ikada postojalo na svetu postiže se ludilom ljubavi.
(Platon)

Probudila sam se uz glasan dječiji vrisak I smijeh. Eddie je skakutao po Harryevom krevetu I glasno dozivao naša imena. Bio je samo u plavoj pidžami sa autićima, koja mu je najdraža, sa širokim osmijehom na licu I crvenim obrazima. Svijetla kosa mu je padala preko očiju što je činilo da izgleda dodatno prelijepo I preslatko.

“Božić je!” vrištao je ljuljajući I mene I Harrya svojim skakanjem između nas.
Odmah sam sjela I nasmijala se njegovom maloj figuri koja je I dalje skakutla kao da ima veliku kondiciju jer trenira pet godina. Harry, sa druge strane se nije trudio izvratiti Eddiu pozdrav ili udostojiti se pa ustati I pružiti ovom djetetu još više radosti. Naprotiv, on je samo mrzovoljno zastenjao I okrenuo glavu na drugu stranu.

“Ustajte!” vrisnuo je I od Harrya dobio još režanja. “Moramo da idemo vidjeti poklone koje smo dobili! Dolazio je Djeda Mraz.” Rekao je kada je pao na mene.

Oči su mu svjetlucale kao kristali od velike radosti I uzbuđenja. S obzirom da mu je pet godina, pretpostavljam da bi ovo mogao da bude prvi Božić kog bi se mogao sjećati kada odraste I mislim da tek sada počinje da shvata pravu važnost Božića.

“Jesu ti ustali mama I tata već?” pitam dok mu sklanjam preraslu kosu sa očiju.

“Svi su ustali. I tvoj tata je tu.”

“Stvarno? Pa koliko je sati?”

Odmahnuo je glavom I sleguo ramenima dok je silazio sa kreveta. “Ne znam. Mama je samo rekla da vas probudim da jedemo I da vidimo poklone.” Promrmljao je I odskakutao do vrata te izašao I ostavio me da se pobrinem za svog momka koji se trenutno ponaša kao da mu je pet godina, a ne 24.

Nisam sigurna da li je spavao ili je samo bio previše lijen da bi ustao, ali sam se ipak primakla njegovim leđima I naslonila glavu na njegovo rame. Nisam mogla baš dobro da mu vidim lice, ali sam znala da su mu oči zatvorene I da izgleda božanstveno.

“Harry.” Dozvala sam ga tiho, ali nije bilo od koristi jer je samo zastenjao I nastavio da drijema. “Već je podne I tvoji nas čekaju na doručku. Ustaj, molim te.”

“Ne.” zastenjao je hrapavim glasom.

“Da, hajde.” Rekla sam I ustala sa kreveta. “Ja idem da pomognem Meredith ako išta mogu, a ti da se lijepo razbudiš I dođeš.”

Mogla sam da se nasmijem samo sebi kako zvučim kao da sam mu majka, ali nažalost moj momak nije kao ostali momci. Jasno je da se sa njim osjećam sigurno, ali nekada stvarno zna da se ponaša kao malo dijete, što jeste zapravo slatko jer I ja gledam crtiće I ne ponašam se uvijek sasvim zrelo, ali on baš pretjeruje.

Svejedno ga volim.

“Srećan Božić.” Rekla sam svima kada sam ušla u trpezariju.

“I tebi, dušo.” Rekao je tata I prišao mi kako bi me mogao zagrliti.

Nisam provodila mnogo vremena sa tatom. Inače bih krivila tatin posao I činjicu kako puno radi I nema dosta vremena za mene, ali to bi bila laž, jer sam zapravo problem. Previše vremena provodim sa Harryem u njegovom stanu. Čovjek bi pomislio da živimo zajedno što nije slučaj. Jednostavno mi je postao navika svaki dan I nisam sigurna da li bih mogla dugo da izdržim da se ne budim svako jutro pored njega.

Tati to ne smeta. Poštuje moje odluke što se tiče Harrya I misli da je sve ovo dio odrastanja I osamostaljenja. Žao mu je što I ja, kao I Nicole, odlazim iz grada, ali je uvijeren da će mi biti lijepo sa Harryem I želi mi sreću.
Ne moram reći koliko mi je drago što imam podršku u tati I što ne misli da sam previše brzo napravila taj korak. Mislim da moja majka ne bi bila tog razumijevanja kada bi ona bila umjesto tate. Ne zato što bi se mnogo brinula, već zato što bi mislila da sam glupa I nezrela.