Anđeo /h.s./

Epilog

Zamolio bih te nešto usput. Nemoj više da plačeš anđele.
Ja I dalje vjerujem da je najvažnija valuta na svijetu tvoj osmijeh.
To je moje bogastvo. Tu se rađam svaki put. Iznova.
(Magic Whisperer.)

Avgust 2024.

Dan je bio topao I sunčan, baš čudno s obzirom na prethodne dane koji su bili kišni što je bilo tipično za zemlje koje izlaze na Atlanski okean. Činilo se kao da neka viša sila upravlja vremenom da je baš danas izabrala najljepši dan tog ljeta. Baš taj dan kada se porodica Styles I Grey okupila u Mančesteru kao nekada davno.

Porodice su bile srećna što su nakon toliko dugog vremenskog perioda napokon uspjele da se dogovore da se svi u isto vrijeme sastanu na istom mjestu. Činilo se da je jako lijepo što su ponovo svi zajedno, ali zapravo je tako tužno što se ovi porodični sastanci dešavaju tako rijetko. No, možda je I bolje tako, jer sada svako od njih ima svoj život I razlog zbog koga je zaposlen.

Eddie Styles je prilično zauzet polaskom u srednju školu I vannastavnim aktivnostima kao što je sviranje klavira I violine kao I matematički klub ili trening košarke. Možda je I mala Mekena koja ide sa njim u razred kriva što je često zadubljen u mislima. To nikada u životu ne bi priznao nikome, ali svi znaju.

Njegovi roditelji, Chris I Meredith, su ponosni na njega, kao I na svog drugog sina, koji je za razliku od Eddia bio malo manje zainteresovan za školu ili ostvarivanje nečega većeg od nastavnika ili profesora fizičkog. Nebitna stvar jer je postigao svoj cilj I bez previše vremena provedenih nad knjigom. Ko ne bi mogao biti ponosan na muškarca koji zarađuje kao da uzdržava desetočlanu porodicu?
Thomas Grey je zapravo u istoj situaciji kao I njegov prijatelj. Cvjeta od sreće I ljubavi prema svojim kćerkama, ali I prema novoj ljubavi koja krasi njegov život već pune dvije godine. Vjenčanje je bilo brzo I malo, ali puno ljubavi I emocija. Elena Grey je divna žena koja je mogla biti jako srećna majka dvije divne djevojke, ali okolnosti su bile drugačije. Umjesto njih ona ima odraslog sina koji već završava na Yaleu.

Nicole Roberts je srećno udata za Adama Roberts I zadovoljna majka dva blizanca, Codya I Alexandra, kojima su tek dvije godine I koji pokušavaju da izlude svoje roditelji stalnim skakanjem I trčkaranjem uokolo. Njena kuća u Australiji je dovoljno velika da ugosti sve njih, ali nikako nije došlo do toga zato što im je najradije ipak uvijek bilo u Mančesteru.

Gospodin I gospođa Styles, Harry I Aurora, su prije samo mjesec dana slavili sedmu godišnjicu braka, a za mjesec dana će I sedmi rođendan njihove kćerke koja je prva obradovala ove dvije porodice. Baš kao što joj je majka I slutila, kćerka joj je prava tatina princeza koja bi za svog oca dala sve. No, Arielle nije bila loša. Ona je druga verzija Eddia što je valjda objašnjavalo njihovu preveliku povezanost.

U septembru prije dvije godine, mladi bračni par je dobio I drugo dijete. Sina Austina, koji je na prvi pogled ličio na svoju majku, ali kako raste sve više se činilo da će I on biti tatin sin kao I Arielle tatina kćerka. To nije smetalo njihovog majci. Ona je bila srećna što ih uopšte I ima mada joj je nekada bilo jako ponižavajuće kada ju njen voljeni muž potpucava što su sva djeca navodno ‘njegova’.

Ali nije mogla da se žali. Imala je krov nad glavom, muža koji zarađuje jako dobro I dvoje djece koji joj svaki dan izmamljuju smijeh na lice. Zna da živi za njih I da bez njih ne bi imala razloga za život. Ni na muža se nije mogla požaliti. Svaki slobodan trenutak je provodio sa njom I djecom. Nikada ju nije prevario. Nikada nije ni pomislio.
U njegovim očima ona je bila sve. Majka njegove djece, najvoljenija osoba u njegovom životu, ako zanemari djecu, I ljubav njegovog života. Kada se samo sjeti njihovog početka prije toliko godina. Kada pomisli šta bi bilo da se njeni nisu doselili u Englesku iz Amerike. Ne bi bili tako srećni kao što su sad.

Bar on ne bi.

Ne bi ni ona.

Voljela je da ga podsjeća da je on ljubav njenog života, još od malih nogu. Priznala mu je I da nikada, kao klinka, nije mogla da vjeruje da će nekada nositi svoju I njegovu djecu u naručju. To je bilo ostvarenje svih njenih snova. I njegovih, ali je trebalo znatno više vremena da to shvati, ali je bitno da se I to desilo.

Desilo se kada ju je vidio na onoj zabavi I prvi put okusio njenu kožu. Poslije toga se činilo kao da je postao ovisan o njoj, što je sasvim uredu jer je I ona ovisna o njemu. Kako naivno što je mislio da može da ju potisne I izbriše, ali kao što je već jednom rekao. Ona je uvijek jako sijala u njegovoj glavi. Kao zvijezda.

Ili anđeo.

Voli tako da ju zove jer zna da joj se sviđa, ali šta još više voli jeste da ona njega zove tako. Zna kako kitnjasto to zvuči, ali ju nije briga zato što je slatko I istina. On je upravo to uvijek bio za nju. To je navela I u svojoj zakletvi na njihovom skromnom vjenčanju koja je bilo toliko lijepo da joj je trebalo duže vremena da se oporavi od tog utiska ili od savršene prve bračne noći.

I tada su se zakleli Bogu I svjedocima na njihovom vjenčanju.

On će biti njen.

Ona će biti njegov.

Anđeo.

To bi bilo tooo. Jao meni je ovo jako jako bolno i čudno jer se neko vrijeme nećemo družiti dok ne postavim novu priču a iskreno ne znam kada ću to uraditi. Bilo mi je jako lijepo družiti se sa vama. Hvala vam śto ste bili uz mene tokom ove priče i nadam se da ćete uživati i u mom narednom radu.

Volim vas sve puno 💖💖💖

Ako može da mi ostavite zadnji komentar i vote da znam ko je još tu uz mene i moj rad. To ni mi značilo do neba

Ly💖

B. xoxo