Anđeo /h.s./

Poglavlje 33 -"On je kriv što sam one dane proveo u paklu"

Ne otvaraj dušu na vetrometini. Ne puštaj svakoga blizu sebe.
Prehladićeš emocije. A one se teško I sporo liječe. Istrošićeš snagu. Iscrpićeš
I zadnji atom dobrote… Pa kad dođu oni koji vrijede. Nećeš imati šta da im daš.
(Meša Selimović)

Aurora

Polako otvaram oči i susrećem se sa svjetljošću sunca koja dopire kroz balkonska vrata Harryeve sobe. Obradovala sam se ugedavši taj mali tračak sunca koji se krio negdje iza oblaka pretodnu sedmicu. Baš onu sedmicu koju sam provela kod Harrya.

Nisam se vraćala kući. Zapravo, jesam jednom kako bih donijela nekoliko stvari s obzirom da sam već unaprijed planirala malo duže da ostanem. To ‘malo duže’ je trebalo da bude tri do pet dana, ali umeđuvremenu je postalo deset. Harry nije želio da odem pa me je pregovorio da ostanem I budem sa njim. Podrazumijeva se da nisam mogla reći ne onim neodoljivim smaragdnim kristalima.
I mogu da se pohvalim da se bolje nisam provela jako dugo. Harry me razmazio. Udovaljao mi je I više nego što je smio, ali kaže da mora. Podrazumijeva da je njegova obaveza da me razmazi I pokaže koliko voli.
Ko sam ja da se protivim tome?

Zatreptala sam nekoliko puta tek onda shvativši da ležim na Harryu. Lice mi je naslonjeno na njegovu užarenu kožu na kojoj nije imao majice bez obzira koliko hladna temperature napolju bila.  Nije izgledao kao da je opterećen mojom težinom. Izraz lica mu je bio spokojan dok je tiho hrkao. Tiho sam se zakikotala I poljubila mu tetovirana prsa prije nego što sam odlučila da ustanem I pustim ga da spava.

Znajući da sam mu teška bez obzira na kilažu oprezno sam pomjerila glavu sa njegovih grudi i pogledala u njegovo prelijepo lice pazeći da ga ne probudim ili povrijedim svojim pokretima. Tako da sam, ignorišući želju da još malo ostanem u njegovom zagrljaju, stavila sam dlanove na krevet i sporo i pažljivo počela da dižem svoje tijelo sa njegovog.
Baš kada sam pomislila da ću moći ustati bez da ga probudim, čvrsto me je obgrlio rukama tako da sam ponovo pala na njegovo tijelo sa glavom zabijenom između njegovog vrata i ramena. Čvrsto me je držao u naručju dok mi je mirisao kosu, glasno da sam mogla da ga čujem. Mogla sam osjetiti njegov dah na uhu i malom dijelu vrata što je poslalo mnoge trnce kroz moje tijelo. Kao da prvi put to radi.

"Dobro jutro, ljubavi" hrapavim jutarnjim glasom mi je prošaptao u kosu ostavljajući jedan maleni poljubac u njoj.

"Dobro jutro i tebi." rekla sam te odvojila glavu od njegovog vrata kako bih ga mogla pogledati. Njegove zelene oči su sada bile tamnije boje, ali jednako neodoljive. Kosa mu je razbarušena na sve strane i par pramenova mu je padalo na blijedo čelo. Usnice koje su mu bile malo natečene, sad su rastavljene i njegov vreli dah se rasipao po mojim usnama.

"Kako si spavala?" upitao je poljubivši me u vrh nosa.

Zakikotala sam se kao klinka I spustila pogled kada sam osjetila žar u obrazima. “Baš sam se lijepo naspavala.”

“Naravno kada si bila u mom zagrljaju." ponosno je rekao, a ja sam se  ponovo  zarumenila, iz potpuno nepoznatog razloga.

“Uvijek tako umišljen u sebe.” Promrmljala sam I poljubila ga u vrat. Slegnuo je ramenima I nasmijao se. “A ko zna koga sam ja sanjala dok sam bila u tvom zagrljaju?”

“Okej, treba da se brinem?” zaigrano mi reče I prevrnu nas tako da sam ja pribijena između njega I dušeka.
Klimnula sam sasvim ozbiljna. “Da, ja volim malo da švrljam okolo.”

Namrštio se. “Hm, ja mislio da su vage te koje švrljaju?”

Slegula sam ramenima I napućila usne. “Pa, ni ribe nisu sasvim poštene.”