Poglavlje 8 - "Uvijek ću ionako brinuti za tebe"

496 44 126
                                    

Ljudi gaje pet hiljada ruža u jednom jedinom vrtu.
Ono što traže mogu naći u jednoj jedinoj ruži.
Ali tražiti treba srcem, jer oči su slijepe.
(Antoine de Saint Exupery)

Bio je sunčan dan kada smo se svi okupili kod Harrya u dvorištu. To su bili svi iz naše ekipe uključujući I Caroline, koju ne podnosim. Nemam problema što je Phoebe u našem društvu, ali za Caroline itekako imam.

Nedjeljno poslijepodne je bilo vedro I toplo. Harryevi roditelji I moj tata su otišli kod nekog njihovog kolege koji se vjenčava tako da tu neće biti do kasno.

Zapravo je bilo lijepo kada se ne nalazimo pod lupom naših roditelja. Ne moramo paziti da ne budemo glasni, niti šta ćemo da pričamo. Nije me nešto posebno zanimao naš komšiluk. Ionako su svi stara generacija. Nisam sigurna da li dobro čuju ili vide. Većinom ni ne izlaze iz kuće, tako da nisam sigurna ni da li su uopšte živi.

“Trebali bi vaši češće otići.” Rekla je Liv I naslonila se na zid Harryeve kuće. Sjedimo na plastičnim I pletenim stolicama na trijemu ispred Harryeve kuće. Tek su prije nekoliko dana stavili vilu krov I stubove tako da imamo divan hlad nad nama.

“Potvrđujem. Naš komšiluk nije ni upola tako miran kao vaš.” Dodao je Jamie “Kod nas svako prati svaki naš pokret, a kod vas se ni ne zna da li tu neko uopšte I živi.”

Harry je klimnuo I naslonio se na naslon svoje stolice. “Pogledaj, u ovoj kući pored moje se doselila nova porodica.”

Zbunjeno sam pogledala u tu kuću. “Ja sam mislila da tu već neko živi.”

“Živjela je gospođa Miller, ali pošto je otišla u starački dom prodala je kuću.” Objasnio je I prebacio ruku preko naslona Phoebeine stolice.

“I ko se sada tu doselio?” pita ona I naslanja glavu na njegovo rame.
Koji vrag?! Jesu oni ponovo zajedno ili nisu?

Slegnuo je. “Ne znam. Samo se nadam da je neko mlad. Dosta nam je staraca u komšiluku.”

“Da, bukvalno smo mi jedini mladi ovdje.” Oglasila se Nicole, koja je sjedila do Nialla.

“Kada su se uopšte doselili?”

“Vidio sam kutije juče I neke ljude, tako da mislim da su se doselili juče.” U glasu mu je bila primijetna ironija, ali nisam znala zbog čega. Kakogod, nisam se obazirala na to.

“Kako to ja nisam vidjela?”

“Zato što si prespavala čitav dan. Baš me čudi kako smo te danas uspjeli izvući iz kuće.” Odgovorila je Nicole sa grimasom.

Prevrnula sam očima, ali nisam komentarisala njenu izjavu. Prvenstveno zato što znam da je to istina. A ni ne želim da se raspravljam sa njom ovdje. “Hoće li on ili ona biti u našoj grupi?”

“Ako ne budu degeni.” Rekao je Stefan.

“Možda bude žensko.” Javila se Caroline koja je zamišljeno gledala u svoje nadograđene nokte roze boje.

“Mislim da bi bilo bolje da je muško. Ipak Harry ima dvije susjede, a one samo jednog susjeda. Ne može on na obje.” Rekao je Niall I namignuo mi.

Ostali su se nasmijali, čak I Nicole I Harry, dok sam se ja zacrvenila. Bilo je logike u tome što je rekao. Ne bi mi smetalo da se ovdje doseli jedan zgodan momak. Samo ako se istorija ne ponovi I ne padnem na njega kao na Harrya.

“To, zapravo, ne bi bilo loše. Onda bih stalno visila kod vas.” Našalila se Alice.

“To će da bude moj susjed tako da slobodno odbi.” Zarežala je Nicole u šali.

“Onda je Harry Aurorin.” Dobacio je Niall.

Nismo to više komentarisali. Otvorili smo novu temu o žurci koju Stefan pravi sljedeći vikend povodom rođendana koji je u subotu. To bi trebala biti zabava u petak pa na subotu. Subotu I nedjelju ćemo samo mi da se zabavljamo pošto imamo njegovu vikendicu na jezeru samo za sebe. Nije mi smetala ta ideja. Mislim da će biti zanimljivo.

“Koliko godina puniš?” pitam.

“23.”

Klimnula sam glavom I ustala kako bih se mogla nasloniti na stub. “Da li sam ja ovdje najmlađa?”

“Kada si rođena? Ja sam u decembru 1994, a bio sam jedan od najmlađih ovdje.” Rekao je Niall.

“Mart 1995.”

“Ti si nam sada beba.” Našalila se Alice. Mogla sam krajičkom oka da vidim kako Caroline prevrće očima.

“Beba, koja je doskora nosila masnicu na vratu.”

Uputila sam Niallu preteći pogled. Trebao bi da zaćuti. Napokon sam se oprala od toga I mislila sam da me pustio na miru. Kreten nema dugme za gašenje. Ostali su mi uputili upitan I iznenađen pogled. Samo se Harry vragolasto nasmijao sa pogledom ispred sebe.

“Zna li se ko je taj macan?” Liv mi je namignula zadirkujući me.

Odmahnula sam. “Nije to sad bitno.”

“Zapravo” javila se Caroline “baš bih voljela da znam koji je kreten zadužen za to.”

Htjela sam da joj pljusnem šamar, ali sam se umjesto toga samo nasmijala. Da bar zna da taj kreten sjedi ovdje ili da je to osoba koju ona očajnički želi. Nije tajna da se pali na bivšeg svoje najbolje prijateljice. Pitam se šta njihovo prijateljstvo održava u životu?

“Zašto misliš da je kreten?”

Slegnula je ramenima I nonšalantno rekla “Pa, čisto onako. Pojebe te pa te ostavi I sada je nebitan? Baš me interesuje ko je on.”

Na trenutak sam ostala zatečena, a po tišini oko nas izgleda I ostali. Kako se ona uopšte usuđuje tako o meni pričati? A uopšte me ni ne poznaje. Nisam planirala da joj dopustim da me ponizi I vrijeđa.

Anđeo /h.s./Hikayelerin yaşadığı yer. Şimdi keşfedin