Anđeo /h.s./

Poglavlje 17 - "Mislim da te čeka"

Ne obasipaj me onako ljubavlju, ne nameći mi ljubav.
Kad bi samo znala koliko je strašna ljubav onome koji ne ljubi,
Kakvo je to nasilje, kakvo zlostavljanje. (Aldous Huxley)

Bilo je prošlo pola dvanaest kada sam krenula na aerodrom da dočekam Jamesa. Dan je bio sunčan i topao, kao I juče. Sunce je sijalo visoko na nebu i obasjavalo čitavi grad. Prijatan i prohladan vjetar je duvao i raznosio moju puštenu kosu dok sam laganim koracima išla prema ulazu.

Dok sam išla okrenula sam se nekoliko puta kako bih mogla vidjeti da li je Harry još uvijek tu. Svaki put bih se nasmijala I mahnula mu pa ponovo pogledala ispred, na put kojim idem. Uprkos toploti ovog ljetnog dana bilo mi je neobjašnjivo vruće iznutra. Taj osjećaj nisam imala toliko dugo I plašim se jer znam da je Harry ponovo uzrok te toplote.

Plašim se da se zaljubljujem u njega.

Bilo je kasno kada smo sinoć krenuli. Moj prvenstveni plan je bio da idem kod bake kako bih mogla tu prespavati, a zatim ujutro otići sačekati Jamesa, ali Harry je pokvario sve planove. Bio je jako ubjedljiv kada je pregovarao sa mnom da ostanem kod njega. I vjerovali ili ne, upalilo je. To nije bila dobra ideja jer smo ostali budni do ponoći gledajući televiziju u njegovom dnevnom boravku.

Moram priznati ljubilo smo se pola filma… I u krevetu… I ovo jutro.

Znala sam da neću izaći živa iz ovoga, ali moram to nekako prebroditi. Vjerujem mu da me neće povrijediti. I sada sjedi za volanom I ne želi da krene dok se ne uvjeri da sam sigurno ušla unutra. Ponudio je da nas odveze kući, pošto ja očigledno nisam bila dobro promislila da se neću imati čime vratiti. Ali sam ga svejedno odbila. Nisam spremna da Harry upozna Jamesa. Hoću da ga imam malo za sebe prije nego što upozna našu grupu.
Imam osjećaj da će nešto krenuti po zlu kada se Harry I on upoznaju.

Pitam se zašto je tako?

Bila sam nervozna, uzbuđena i nestrpljiva što ću ponovo vidjeti Jamesa nakon dva mjeseca. Nervozna sam jer ne znam da li je nešto krenulo po zlu i njegov avion kojom nesrećom sletio ili zakasnio. Uzbuđena sam što ću napokon moći provesti čitav mjesec sa njim. A nestrpljiva zbog toga što ne mogu dočekati kada ću ga napokon vidjeti.

Sjela sam na jednu stolicu kod ulaza i čekala kada će njegov avion sletjeti. Pored mene je prolazilo mnoštvo ljudi koji su ili ulazili ili izlazili. Bila je tolika gužva da sam se bila uplašila da ga neću moći prepoznati ili naći u ovoj masi ljudi.

Minut po minut je prolazio, a nervoza u meni je sve više rasla. Sve dok nisam čula zenski glas iz zvučnika kako govori da je Jamesov avion stigao. Radosno sam ustala sa stolice i pomiješala se sa ljudima koji su takođe išli da dočekaju putnike. Kao što sam i pretpostavila nisam ga mogla pronaći. Bilo je užasno mnogo ljudi, a ja ovako mala nisam mogla da se snađem pa sam još jednom proklela što nisam veća.  Stalno sam se okretala oko svoje ose tražeci ga, sve dok nekoliko minuta kasnije nisam vidjela njegovu siluetu kako ide prema meni.

Nasmijala sam se i potrčala prema njemu gurajući sve koji su mi se našli na putu. James je veselo raširio ruke i ja sam mu odmah uskočila u zagrljaj kada sam stigla do njega. Snažno sam ga zagrlila i nisam ga puštala dok me vrtio u krug. Mirisao je božanstveno, baš onim parfemom koji mi je ostao u sjećanju i koji toliko obožavam.

"Toliko si mi nedosatajala." rekao je kada me je spustio na noge i pustio iz zagrljaja.

Nasmijala sam se i još jednom ga nakratko zagrlila rekavši "I ti meni." Odmjerila sam ga od glave do pete. Imao je crne vensice, crne uske hlače, crnu Nirvana majicu bez rukava. Upravo onakav kakvim ga se sjećam. Bar se neko nije promijenio u ova dva mjeseca.
"Svakako izgledaš prelijepo."