U srcu mafijaša 🔚

Inspektor

Nakon šta sam završila posao u restoranu i nadoknadila dio onoga šta sam propustila vrijeme je bilo da krenem po Lukasa u vrtić.

Čim sam izašla ugledala sam Diegovo objezbjeđenje. Kad sam krenula pješke prema vrtiću dvojica su izašla iz auta i pratili me pješke dok su drugi ostali u autu. Osjećam se kao kraljica Elizabeta sa tim objezbjeđenjem. Ako ništa drugo bar su u civilu su pa se toliko i ne kuže.

Nakon pola sata hodanja stigla sam do vrtića i jedva čekama da zagrlim svog sina. Nikad još nisam bila ovoliko odvojena od njega.

"Mama!!" Viknuo je čim je me je ugledao i potrčao mi u zagrljaj. Bože koliko mi je samo falio. Uzmem ga u naručje i poljubim u njegov obraz.

"Vlatila si se?" Upita me radosno.

"Jesam."

"Jesi li mi šta donijela?" Samo sam čekala kad će da me pita.

"Naravno, čeka te poklon u stanu." Samo se nadam da Diego nije kupio neku glupost.

Nakon šta sam mu obukla jaknicu i tenisice mogli smo krenuti prema stanu. Ovaj put sam ipak odlučila da idemo autom te sam krenula prema objezbjeđenje koje je bilo u autu. Tek sad shvaćam da ja njih uopće ni ne poznajem, iako su stalno tu oko nas i paze nas. Ma ne znam ni kako se zove, Tea stvarno si neodgovorna. Čim ugledaju da idem prema njima odmah izađu iz auto.

"Gospođo?"

"Idemo u moj stan." Kažem.

"Naravno." Klimne mi glavom te otvori zadnja vrata auta. Uđem sa Lukasom te zatvori vrata i uđu u auto.

...

Nakon petnaestak minuta stigli smo pred zgradu. Lukas i ja smo izašli van i krenuli prema ulazu dok je objezbjeđenje ostalo vani.

Izađem iz lifta i pred stanom me dočeka neugodno iznenađenje. Skamenim se čim ga ugledam. Samo mi je još on falio.

"Gospođe Knežević, ne znam dal me se sjećate inspektor Milojević." Govori dok podiže onu svoju značku. Kao da bi ga mogla zaboraviti.

"Imate li malo vremena?" Upita me i pogleda u Lukasa.

"Naravno." Otključam vrata.

"Lukas uđi u stan mama će odmah doći." Kažem kad otvorim vrata i on odmah uđe unutra. Zatvorim vrata i pogledam u onog inspektora koji mi se nimalo ne sviđa.

"Neću vam oduzeti puno vremena." Progovori čim zatvorim vrata.

"Jeste vi svjesni da je gospodin Marković mafijaš?" Koji on to problem ima sa Diegom?

"Molim?" Pokušavam zvučati šta je više moguće šokirana.

"Da li bi željeli nešto da kažete o njemu?" Upita me.

"Kao naprimjer?" Šta bi mu ja trebala govoriti o Diegu?

"Kakav je prema vama? Maltretira li vas, tuče?" Ma ne mogu vjerovati da me ovo pita.

"Da li vi to meni namećete da je Diego nasilan prema meni?" Diego nikad nije digao ruku na mene. Kako uopće to može pomisliti? Da, stvarno Tea kako? Nije kao da nije mafijaš.

"Shvaćam da je ovo veliki šok za vas." Da, sigurno. Veći mi je šok bio kad me je Diego pitao da se preselimo kod njega.

"Diego nikad nije bio nasilan prema meni." Imam potrebu da ga obranim.

"Vaš dečko ima jako debeli dosje." Objasni mi. Očito želi da ga okrene protiv mene. Nema on pojma da mu to neće uspjeti.

"Pa zašto onda nije u zatvoru? Zašto slobodno šeta? Ako vi tvrdite da je kriv. " Ne mogu da sakrijem sarkazam.