U srcu mafijaša 🔚

Oprosti

"Jesi našao šta?" Upitam David u hodu dok idemo prema uredu. Bolje mu je da nešto našao.

"Jesam." Pruža mi fascikl koji odmah otvaram i počnem pregledavati.

Preselila se kod brata nakon mog odlaska. Živjela je tamo oko godinu dana nakon čega se vratila i počela živjeti s Tonijem. Nakon nekog vremena kupuje novi stan u koji se useljava. Otvora restoran s Tonijem koji odlično radi. Namrštim se na ovo. Izgleda da nešto ima između njih. Morat ću ja njega posjetiti i objasniti mu kako stvari stoje.

Okrenem na drugi list i ostanem u šoku. Dočekalo me je ono što nisam mogao ni u snu da sanjam. Tea ima dijete. Kako mi je dovraga ovo promaklo? Imam osjećaj kao da sam upravo primio metak u grudi a nisam nosio pancir. To jebeno boli.

"Tko je otac? Ne piše." Upitam Davida pošto ovdje ne piše.

"Nismo uspjeli da saznamo." Objasni.

"Onda digni sve na noge i neka saznaju kako god zna i umiju inače neka mi se ne pojavljuju pred očima." Kažem mu i on izađe.

Vratim natrag pogled na onu sliku nje i dječaka. Ove godine puni tri godine. Odjednom me opali grom. Jel moguće da je on moj? Po mojoj matematici vrlo moguće. Kako mi je dovraga ovo promaklo? Dijete i ja? To jednostavno ne ide u istoj rečenici samnom. Kako se to dovraga desilo? Seksali ste se Diego eto tako se desilo. Samo duboko udahnem i izdahnem. Zar sam zaista ostavio nju s djetetom u trbuhu? Moram razgovarati s Teom i to ću učiniti već danas. Sjerat ću ju u kut i sve će mi reći. Ako je on moj tek tada me se neće riješiti. A rekao bi da je jer jako sliči meni dok sam bio mali.

...

Lukasa sam danas ostavila kod Tonija jer nekako osjećam da bi Diego danas mogao banuti. Ne želim da Diego uplaši Lukasa. S njim nikad ne znam kakav će biti. Sigurna sam da je već dao me istražiti i da je pitanje vremena kad će doći po svoje odgovore.

Odem se otuširati da saberem misli. Reći mu da je njegov? Tea ti si isto glupa. Nije Diego glup, zna zbrojiti dva i dva. Uostalom svakako imaš samostalno skrbništvo. Glupačo!! On je mafijaš. Stvarno misliš da možeš protiv njega. Diši i smiri se. Dovršim tuširanje i obučem se.

Nakon nekog vrema se čulo zvono. Nisam se ni trudila da brzo dođem do vrata jer sam znala o kome se radi ali naravno Diego kao Diego je stao na zvono.

"EVO!!" Viknem iznervirano i otvorim vrata. Očito ne izgleda nimalo zadovoljan, pa nisam ni ja. Samo me pogledao i prošao pored mene bez ijedne riječi. Ma šta si on umišlja? Ne može tako ulaziti u moj stan. Odmah krenem za njim.

"Gdje je mali?" Upita me pošto ga ne vidi. Naravno da je saznao.

"Na sigurnom." Šta ga briga.

"On je moj." Okrene se prema meni.

"To me pitaš ili zaključuješ?"

"Tea nisam glup, znam zbrojiti dva i dva." Naravno da je shvatio.

"Pa bravo za tebe. Hoćeš pljesak možda?" Ne mogu sakriti mržnju koju trenutno osjećam prema njemu.

"Želim biti dio njegovog života." Nema šanse.

"Ne." Odbijem dok me on začuđeno pogleda.

"Ne? Kako misliš ne?!!" Brecne se na mene.

"Upravo tako kako sam ti rekla. Sama riječ ti govori." Sarkazam izlazi iz mene.

"Ne možeš mi reći ne. Uostalom to je i moje dijete."

"Hoćeš se kladiti?"Upitam i odem po papire.

"Izvoliš."

"Šta je to?" Upita zbunjeno.

"Samostalno skrbništvo kao i zabrana približavanja bilo kome od tvoje porodice." Hvala Bogu da me je Miloš nagovorio na ovo.