U srcu mafijaša 🔚

Završili smo

"Šta misliš da će me ispitivati?" Upitam Diego dok se vozimo prema policijskoj stanici.

"Ne znam, vjerojatno općenito."

"Kao naprimjer?" Tko će bolje znati nego Diego. Sigurna sam da je bio na sličnim ispitivanjima.

"Ima li neprijatelja, nekoga ko mu želi nauditi. S kim se druži, jel mu netko prijetio i slično." Nije mi jasno šta će mi onda odvjetnik ali dobro. Diego očito zna bolje nego ja.

"Aha dobro."

"Onda ima li?" Upita sa zanimanjem.

"I da i ne." Pogleda me zbunjeno te vrati pogled nazad na cestu.

"Kako misliš?" Zbunjen je.

"Miloš je odvjetnik. Naravno da je dobivao prijetnje i slično." Objasnim mu.

"Neka koja se isticala?" Upita me i zamislim se.

"Ne mogu da se sjetim." Poraženo priznam.

"Bez briga naći ćemo onog tko je to napravio." Uvjerava me.

"Nadam se."  Lažno se nasmiješim. Želim da onaj tko je to napravio da i plati.

Nakon desatak minuta našli smo se ispred policijske postaje. Diego ispreplete naše ruke i za divno čudo ovaj put mi ne smeta to. Daje mi neku sigurnost da će sve biti u redu i da je on tu. Samo da se sve ovo šta prije završi i vratimo starom životu. Želim se vratiti normalnom životu.

"Dugo nas čekaš?" Upita Diego kad se zaustavimo ispred nekog lika s kojim se pozdravlja. Prepostavljam da je to taj odvjetnik.

"Samo šta sam došao."

"Tea ovo je Nemanja. Nemanja ovo je Tea." Upozna nas.

"Konačno da i tebe upoznam uživo. Drago mi je." Pruži mi ruku koju ja skeptično prihvatim.

"Također."

"Onda idemo obaviti ovo?" Upita nas i mi samo klimnemo glavom.

"Samo slušaj njega i radi šta ti on kaže i sve će biti u redu." Diego mi objašnjava.

"Osjećam se kad sam ja nešto skrivila." Imam osjećaj kao da sam ja krivac a ne kao da idem samo ma obično ispitivanje.

"Mjera predostožnosti nikad dosta." Javi se Nemanja. Prepostavljam da je u pravu.

"Bit će sve u redu, radi samo ono šta ti Nemanja kaže." Govori mi Diego.

"Idemo onda da obavimo ovo." Kaže Nemanja te me povede dok Diego ostaje na hodniku.

...

"Nemanja odakle ti?" Upita ga prepostavljam inspektor kad ga ugleda.

"I meni je drago šta tebe vidim. Ja sam odvjetnik Tee Knežević." Kaže kad uđemo u prostoriju i ovaj se namršti. Nemanja odmah zauzme ozbiljan odvjetnički stav. To me je podsjetilo na Miloša.

"Ovo je samo rutinsko ispitivanje. Nikakav odvjetnik nije potreban." Imam nekako osjecaj kao da mu se ne sviđa šta sam došla s odvjetnikom. A još manje šta se radi o Nemanji.

"Mjera predostožnosti. Iako i ti i ja znamo tvoje ispitivanje." Izmjene poglede koje ja ne shvatim ali očito njih dvojica shvate.

"Htj..." Krene nešto da kaže ali ga Nemanja odmah prekine.

"Pa da počnemo?" Upita ga.

"Ovaj.. naravno." Kaže kad nas povede u sobu za ispitivanje. Imam osjećaj da će ovo biti sve samo ne normalno ispitivanje.