U srcu mafijaša 🔚

Kraj rasprave

"Kad ćete se preseliti kod mene?" Upita me Diego odmah idući dan dok doručkujemo.

"A šta fali mom stanu? Mogli bismo i ovdje da živimo?" Podrugnem se, znam da Diego ne bi nikad pristao na to.

"Ne, ne bi mogli." Pa valjalo je probati iako sam znala da neću uspjeti.

"Zašto ne?" Upitam kao tužno.

"Premalo prostora." Naravno da je to u pitanje.

"Pa ni tvoj stan nije nešto puno veći." Šta ja pričam gluposti? Njegov stan je kao moj dva ako ne i tri.

"Tako je, a znaš zašto?" Upita me tiho kad se promakne bliže meni da Lukas ne čuje.

"Zašto?" Upitam tiho sa zanimanjem.

"Zato šta mi je on služio samo za jebanje, bilo me je briga gdje ću nekoga pojebati." Prošapće tiho te se odmakne.

"Svakako kuća ima sve šta je potrebno. Tamo imam ured, teretanu, a sve šta ti se ne sviđa promijenit ćemo. Sve šta želiš, napravit ćemo. Kuća je praktičnija za Lukasa, može cijeli dan biti u dvorištu. Morat ćemo napraviti i neko igralište ali polako. Prvo da vas preselimo." Vidim na njemu da je uzbuđen zbog toga.

"Vidim na sve misliš." Za razliku od mene.

"Naravno. I kad se selimo?" Upita ponovno.

"Ne znam Diego. Prvom moram spremim naše stvari i da ih prenesemo tamo. Nije kao da imam jednu kutiju. Ovdje živimo već godinama." Objasnim mu. Iskreno teško će mo biti napustiti ovaj stan, previše sam vezana za njega. Ipak je Lukas ovdje odrastao i napravio prve korake. Previše je uspomena u ovom stanu.

"Pa? Organiziraj ekipu za selidbu." Kaže logično.

"Jel ti znaš čemu služi ekipa za selidbu?" Upitam ga.

"Naravno da znam, da te preseli. Sama riječ ti govori." Istakne očigledno.

"O Bože."  Preokrenem očima.

"Neće oni pakirati naše stvari. Oni samo uzmu kutije i prebace od točke a do točke b." Objasnim mu.

"Dobro organiziraj njih i organiziraj nekoga tko će sve te stvari spakirati u kutije. Riješen problem." On je gore dijete od Lukasa.

"Nije to tako jednostavno kao šta to misliš."

"Večeras svi spavamo u kući. Kraj rasprave." Samo prevrnem očima, nema smisla uopće objašnjavati kad ne želi da sluša. Prije Lukasu objasnim nešto nego njemu.

"Ti si nevjerojatan."

"Stvari imate i kod mene. Angažiraj neku ekipu koja će se pobrinuti za sve to i riješen problem. Čemu konpliciraš?"

"Znaš šta odustajem, nema koristi." Popustim jer nema koristi da se natežem sa njim.

"Odlično sad kad smo to riješili moram da idem jer imam sastanak. Usput ću Lukasa odvesti u vrtić." Govori dok ustaje i uzima Lukasa.

"Mogu ga ja odvesti da ti ne zakasniš na sastanak."

"Neće ići, ti svakako imaš puno toga za obaviti zar ne?" Upita me dok me gleda onim svojom pogledom.