U srcu mafijaša 🔚

Izbjegavanje

Prošlo je već nešto više od mjesec dana od kako sam provela noć s Diegom. Mislila sam da će mi sad češće dolaziti ili me zvati ali za divno čudo nije. Doduše ja njega izbjegavam u širokom uglu. Srećom pa nije dolazio ni zbog one njegove zabave, a i da se pojavio ja svakako ne bi išla. Bila sam ga vidjela par puta na ulici ali odmah sam prešla na drugu stranu dok me on još nije primjetio. Ne znam ni sama zašto to radim kad sam svjesna da ćemo se sresti kad tad ali šta duže mogu odgađati to ću sigurno i odgađati.

Nakon što predam smjenu Uni krenem prema svome stanu. Grad je ovih dana tih i povučen. Konačno je malo zahladilo. Volim ljeto ali nekad mi ga je dosta. Dosta mi je vrućine da čim se otuširam već se oznojim.

Hodala sam u tišini gradom svojim mislima dok se povjetarac puhao i nosio jesensko lišće. Obožavam to vrijeme šuškanje lišća.

"Auuu. Jesi ti normalan?!" Netko se zabio u mene taman kad sam bila blizu svoje ulice. Kao da to nije bilo dovoljno nego me je polio i vrelom kavom. To faking peče kao sam vrag. Kao da to sve nije bilo dovoljno nego me po sisi prolio. Baš krasno. Tea ovo se samo tebi može desiti.

"Tea?" Tek sad dignem glavu i vidim dobro poznato lice.

"Ti se šališ?" Promrmljam kad ugledam ispred sebe ni manje ni više nego Diega.

"Jesi dobro?" Upita zabrinuto i zanemari moj komentar.

"Jel ti izgledam možda dobro?!!!" Brecnem se na njega.

"Dobro, smiri se." Pokušava mi priči ali se ja odmičem. Ne želim njegov dodir na sebi.

"Da se smirim!!? Jel ti znaš kako ovo jebeno peče? U šta gledaš?" Dere se na mene dok dobijemo poglede prolaznika. Gledao sam u mobitel i nisam je vidio, jer nju bi sigurno vidio

"Dođi, vodim te kod doktora." Vodim je prema autu

"Ma ne treba mi nikakav doktor." Mrzovoljno mi uzvrati dok se pokušava oteti ali joj ne uspijeva. Primim ju još jače na šta me ubije pogledom.

"A šta ti treba?" Upitam zabavljeno.

"Da se držiš sto dalje od mene. Samo mi nevolje donosiš." Uzvrati kad ju smjestim na suvozačevo mjesto i zatvorim vrata iako se buni.

...

"Želiš li nešto popiti?" Upita kad me uvede u stan u kojem se bude sjećanje. Putem je nazvao nekog Antonia da se nacrta kod njega.

"Ne želim." Grupo uzvratim ovo faking peče kao sam vrag.

"Donesi mi svoju košulju." Kažem na šta me on zbunjeno pogleda.

"Šta će ti moja košulja?" Upita zbunjeno.

"Da je gledam." Dodam sarkastično.

"Da je obučem konjino!!! Vidiš da se majica zalijepila za mene!!" Brecnem se na šta on ode.

"Samo da znaš zalijepit će se i košulja." Govori dok mi pruža svoju bijelu košulja.

"Okreni se." Zanemario njegov komentar i kažem mu na šta me on zbunjeno pogleda.

"Zašto?" Nije mu jasno.

"Pa da se mogu skinuti."

"Očito si zaboravila pa ću te ja podsjetiti. Imali smo seks, a kad ljudi imaju seks većinom budu goli." Istakne dok ga ja samo ubijem pogledom. Kao da ja ne znam to. Baš me mora podsjećati na to?

"Dobro evo, okrećem se. Zadovoljna." Kaže kad vidi moj ubojiti pogled i okrene se.

"Možeš se okrenuti." Kažem kad sam obukla košulju i zakopčala do grla na šta se on samo podsjehnuo.