Ne mogu vjerovati da sam već u devetom mjesecu trudnoće. Još samo malo je ostalo da upoznamo našu princezicu. Sve smo opremili i naravno da je Diego morao da kupi cijeli dućan i sad samo čekamo našu princezicu za koju je sve spremno i svi željno iščekujemo njezin dolazak koji može biti svakog trena.
Termin nam je bio prije deset dana ali očito se njoj još ne ide van. Iskreno jedva čekamo da dođe i da budemo mala sretna četveročlana obitelj. Ni Diego, a ni ja ne možemo da dočekamo. Ne mogu vjerovati da je već prošlo devet mjeseci, nisam se ni okrenula a još malo ćemo da držimo našu princezicu u rukama.
"Diego budi se." Prodrmam ga jer čovjek spava kao zaklan, a meni se jede sladoled od čokolade i limuna kojeg nemamo.
"Diego!!!" Viknem ali uzalud, normalno da se neće probuditi kad ga svaku noć budim u kasne sate da mi ide nešto kupiti.
"Porađam se!!!" Viknem i on odmah otvori oči i skoči sa kreveta u roku sekudne.
"Porođaš se?" Upita me odmah dok je već na nogama spreman za polazak.
"Trebala sam ovo prije reći." Promrmljam sebi u bradu. Ma u roku sekunde je bio na nogama.
"Jede mi se sladoled." Nasmiješim mu se slatko dok mi prilazi.
"Kakav ženo sladoled dok se porađaš?! Hajde idemo odmah u bolnici."
"Aman ne porađam se." Još uvijek očito nije shvatio.
"Ne?" Upitno me pogleda.
"Ne, jede mi se sladoled od čokolade i limuna."
"Jesi sigurna? A da mi ipak odem u bolnicu da provjerimo?"
"Hoću sladoled." Nastavljam po svome.
"Dobro ženo gdje da ti nabavim sladoled u četiri ujutro?" Upita me.
"Ne znam, želim sladoled od čokolade i limuna." Rasplačem se.
"Dobro, samo se smiri. Idem po jebeni sladoled!!" Kaže sav živčan kad obuće majicu i izađe iz sobe. Mislim da će idući put jako dobro razmisliti prije nego li mi napravi dijete. Svaki dan ga budim da mi ide nešto kupiti ali uvijek sa nekom drugom željom. Pa ne jede se meni, već bebi. Prema tome ako ju je znao napraviti neka trpi i donosi njezine želje.
Nakon nekih dvadesetak minuta već sam bila u polusnu. Umalo da ne zaspim kad čujem otvaranje vrata, ma iste sekunde sam se razbudila. Ugledam svog muža sa mojim sladoledom od čokolade i limuna.
"Izvoliš." Govori mi dok mi pruža cijelu kutiju i žlicu. Jao koliko ga volim kad mi donosi sve moje želje. Iako jako dobro znam da mu idem na živce s time. Stavim sladoled na moj trbuh koji mi dobro dođe zbog ovakvih stvari.
"Hvala." Kažem kad ga poljubim u obraz i odmah otvorim svoj sladoled.
"Jede se za stolom." Istakne kad skine majicu te se smjesti pored mene na krevet.
"Tvoja kćerka želi da jede u krevetu." Odgovorim mu i nastavim da jedem sladoled neobazirajući se na njega.
"Misli li moja kćerka više da izađe?" Upita jer je nestrpljiv i jedva čeka da dođe.
"Još uvijek ne, dobro joj je unutra dok nam tata ugađa i ispunjava svaku želju." Nasmiješ mu se.
"Neka izađe više, pa će tata ugađati i ispunjavati želje i vani."
"U to ne sumnjam." Ima da ga vrti oko malog prsta.
"Volim te." Kaže mi kad me poljubi na blic.
"Pusti me da jedem svoj sladoled." Uzvratim mu, a on se samo nasmiješi.
KAMU SEDANG MEMBACA
U srcu mafijaša 🔚
RomansaTea je obična djevojka koja vodi normalan život. Ima brata i prijatelje s kojima je okružena. Radi u kafiću kojem je upoznala Karlu i od tad su nerazdvojne. Njezin život je sasvim normalan za jednu običnu djevojko. No ubrzo će postati sve samo ne no...
