Zar mi postojimo?

4.3K 150 18
                                    

Zaspali smo tek pred jutro. Oboje smo se dobro istrošili te smo zaspali u sekundi. Ležim na njegovim prsima gola ko od majke rođena kao i on. Nismo definirali našu vezu ali mislim da je sve jasno kao dan. Mi smo u pravoj vezi i ne mogu da vjerujem da je Diego zaljubljen u mene. Uspjela sam da slomim hladnom mafijašu srce i uvukle se pod njega.

"Spavaš?" Upita me i cimne iz mojih misli dok prelazi svojim prstima po mojoj kosi i leđima.

"Ne." Odgovorim mu i počnem prelaziti prstima po njegovom uvježbanom tijelu. Vidi se da radi na sebi, osjetim svaku njegovu pločicu.

"O čemu razmišljaš?"

"O nama."

"Zar mi postojimo?" Upita me i ja ga ozbiljno pogledam. Šali se zar ne? Ali njegova faca se ozbiljna.

"Šalim se Tea, šta si se tako smrknula. Samo sam te podsjetio na tvoje riječi." Kaže, a ja ga opalim najjače šta mogu.

"Auuu, to boli." Zajauče, neka tako mu i treba.

"I treba da boli kretenu!!" S time se ne šali. Umalo mi srce stalo.

"Idem da se otuširam ideš samnom?" Upita me neodoljivo.

"Ne." Kažem namjerno i prekrižim ruke na prsima. U inat njemu nek se sam tušira.

"Dobro." Kaže kad se digne iz kreveta. Kako misli dobro? Ne može biti dobro!!

Diego okruži krevet u ubrzo završim na njegovim leđima kao vreća krumpira.

"Halo momak!!! Nisam ti ja vreća krompira." Govorim dok sam mu na leđima i smijem se. Ne mogu se ja dugo na njega ljutiti.

"Znam da nisi, vreća krompira je puno lakše." Uzvrati na šta ga lupim po glavi, a on me spusti u kupaoni.

"To boli." Kaže mi dok se drži za glavu.

"I treba da boli kretenu!!" Kažem, a on se počne smijati.

"Bit će ovo zanimljiva veza." Taman mu krenem odgovoriti ali zapečati moja usta svojim usnama. Šta sam ono htjela reći? Nemam pojma, jebeš to. Ljubi se savršeno, samo omotam ruke oko njegovog vrata i produbimo poljubac.

...

Nakon šta smo se otuširali, bolje reći ispipali. Obukli smo se i krenuli doručkovati.

"Sviđa mi se ova kuća." Govori dok silazimo dolje.

"I meni."

"Idemo na doručak ili ćemo ga sami praviti?"

"A gdje bi ti išao na doručak molim te." Dodam podrugljivo. Oko nas samo šuma tek par kilometara dalje je prva kuća.

"Dok sam dolazi vidio sam malo dalje mali restoran."

"Ne, napravit ćemo nešto ovdje."

"Meni odgovara, ovdje si mi na dohvat ruku."  Nasmiješi mi se perverzno. Samo on na to misli.

...

"Koliko ovdje ostajemo?" Upita me nakon doručka.

"A tko je rekao da ti ostaješ?" Upitam podrugljivo.

"Ja sam rekao, uostalom nisam čuo da si se sinoć nešto bunila." Kaže, a ja mu isplazim jezik.

"Jako zrelo nema šta."  Uzvrati mi i zagrli me.

"Znaš da si sad samo moja?" Ozbiljno me pogleda.

U srcu mafijaša 🔚Where stories live. Discover now