Tea je obična djevojka koja vodi normalan život. Ima brata i prijatelje s kojima je okružena. Radi u kafiću kojem je upoznala Karlu i od tad su nerazdvojne. Njezin život je sasvim normalan za jednu običnu djevojko. No ubrzo će postati sve samo ne no...
"Konačno sami." Progovori Diego čim sjednemo u auto. Iskreno jedva sam dočekala da ostanemo samo nas dvoje, a vjerujem da je i on.
"Mogli smo barem da se presvučemo." Govorim dok skidam ove štikle, noge me bole od njih. Diego odmah pali auto koji pokreće i idemo ni ja sama ne znam gdje ali to je sad potpuno nebitno. Jedino šta mi je trenutno bitno je da sam sa njim. Sve ostalo je nevažno.
"Bez brige, sve nas čeka u hotelu." Odgovori dok ja prebacujem svoje noge na njegove. On se samo nasmiješi te stavi svoju jednu ruku na moje noge dok drugu drži na volanu. Naravno da baci tu i tamo pogled na mene i nasmiješi mi od uha do uha. Ljepšeg i boljeg muža nisam mogla izabrati. Iako mi još uvijek nestvarno zvuči da sam ja sada njegova žena.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Nakon desetak minuta Diego konačno parkira auto ispred hotela. Jedva sam čekala da stignemo.
"Idemo?" Upita me kad ugasi auto i izvadi ključ, te prebaci pogled na mene.
"Nemam snage." Kažem iskreno, osjećam se tako iscrpljeno.
"Dobro." Pogledam ga upitno dok on izađe iz auto kojeg okruži te otvori moja vrata. Uzme me u naručje dok ja omotam ruke oko njegovo vrata. Samo zatvori nogom vrata od autom i zaključa ga.
"Jel ovako dobro?" Upita me dok me nosi u naručju prema hotelu.
"Savršeno." Kažem kad ga još više ogrlim.
"Dobro večer i dobrodošli gospodin i gospođo Marković." Pozdravi nas neka ženska na recepciji dok pogledam zbunjeno u Diegu. Kako ona zna da sam ja gospođa Marković? Čudno mi zvuči to gospođa Marković ali morat ću da se naviknem.
"Sve je spremno?" Upita ju Diego dok se ja pitam šta je sad smislio.
"Kako ste i tražili." Govori dok mu daje karticu te se uputimo prema liftu. Očito je Diego opet nešto smislio.
"Šta si smislio?" Upitam ga čim uđemo u lift.
"Vidjet ćeš." Zagonetno se nasmiješi.
"Nećeš da mi kažeš?" Upitam iako već znam odgovor.
"Strpi se još malo."
"Jesam ti teška?" Upitam ga pošto me cijelo vrijeme nosi u naručju.
"Ti mi nikad nisi teška." Kaže kad me poljubi ali nas lift prekine te Diego krene samnom u naručju prema sobi.
"Pa da prenesemo mladu preko praga." Kaže prije nego li uđemo u sobu, a meni bude simpatično.
Čim uđemo u sobu Diego me spusti i malo je reci da ostanem iznenađena. Na krevetu su bile postute latice ruža dok je na sredini bilo srce napravljeno od latica ruža. Okrenem se iznenađeno prema Diegu jer jednostavno on nije taj tip za romantiku, a još manje za latice ruža i ostalih stvari.
"Šta je ovo?" Upitam ga dok on skida svoj sako i prebacuje ga preko stolice.
"Naša prva bračna noć." Odgovori pametno. A ja budala mislila da ćemo samo ovdje da prespavamo.
