Na meti kriminalca (Završena)

5. dio

Kristijan Novosel

Spustim ispred Ilije sumu novca koju je očekivao te ugledam usne razvučene u zadovoljan osmijeh uz blago klimanje glavom.

"Došao si prije nego što sam te očekivao."

Rukom pokaže na stolicu preko puta. Klimnem glavom te sjednem i uputim pogled ispod obrva prema njemu.

"Ovo je za tebe."

Pola sume stavi ispred mene na stol, što izvuče još jedan pogled pun nerazumijevanja.

"S tobom sam više nego zadovoljan, Kristijane. Vrijeme je da te unaprijedim."

Ne mogu reći da se u trenutku nisam osjetio ponosnim na sebe. Čovjek poput njega koji ima doticaj sa svim stvarima koje se dešavaju, koji je vođa svih nas me pohvali.

"Neću reći da si mi jedan od najboljih jer si prvi na listi."

Znao sam da ima povjerenja u mene jer mi je povjerio kćerku koju iznimno voli na čuvanje, ali nisam mislio da sam visok u njegovim očima. Naslonim se na naslon te prekrižim ruke u laktovima i smjestim ih na prsa te vratim pogled na njega koji se ljuljao u fotelji sa zadovoljnim izrazom lica.

"Slobodan si do podne onda se vraćaš kod Tihane."

Klimnem glavom u mislima stvarajući trenutke koje ću provesti u krevetu dok ne budem trebao na posao.

"Ako dođe do promjena. Nazvat ću te."

Ustanem sa stolice, uzmem novac koji sam zaradio i uz kratki pozdrav napustim prostoriju u kojoj će Ilija nastaviti piti. Ispred me dočeka Mateo koji drži ruku na usnama, prekrivajući ih da mu ne upadne muha dok zijeva kao da će nas sviju progutati. Umorni smo svi. Previše.

"Idemo u stan. Dobili smo vrijeme za spavanje."

"Dobio sam kitu cvijeća. Moram u devet biti ovdje."

Dlanom lijeve ruke ga udarim iza ušiju na što se zakikoće kao dijete.

"Ali to nas neće spriječiti da odemo u klub."

Podignem obrve visoko na čelo potom ih spojim u jednu dok se krećemo prema automobilu iz kojeg smo izašli prije nekoliko minuta. Nekome se kuća sastoji od zidova, a moja je od limova. Više vremena provedem u automobilu nego bilo gdje drugo.

"Obećao si mi da ćemo otići u klub, nahvatati lake žene kad dobijemo par sati u komadu slobodno."

Mateo nastavlja demantirati riječi s kojima sam rekao da idemo kući iako zijeva na svakih pet sekundi.

"Mislim da nam je važnije naspavati se."

"Kristijan nikada nije prekršio obećanje."

Zna točno šta me radi. Uvijek sam se držao svojih riječi bez obzira kakve one bile. Mora biti kako sam rekao pa ću uraditi isto i ovaj put. Skrenuo sam na put koji vodi prema klubu.

"Mrzim te."

Odgovorim mu, ali sve što čujem jeste glasan smijeh s njegovih usana.

"Navikli smo na malo sna, ali ne i na malo se**a."

Ponovim potez ispred kluba te ga još jednom udarim blago iza ušiju. Teška srca moram priznati da se slažem s njim. Nedostaje mi da odvedem jednu od njih u krevet i ispunim fantazije koje mi se vrte po mislima. Večeras ću uraditi isto što sam radio do sada, ali i što ću nastaviti raditi kroz budućnost.

"Jesi li nekada pomislio da će te ubiti žena pored koje zaspeš?"

Pogledam u njega, a ubrzo se refleksno obrva nađe na čelu. Vidim njegov dlan kako se penje prema čelu te se blago udara i smije.