Na meti kriminalca (Završena)

40. dio

Kristijan Novosel

Sjedim zavaljen u fotelji i gledam kroz prozor u zgrade koje me okružuju dok ispijam zadnje gutljaje viskija. Peta lijeve noge se već nekoliko minuta bez prestanka podiže gore pa spušta na pod, a misli su negdje daleko iako to ne radim često. Odlutam daleko jer shvatio sam koliko je život nepredvidiv tek onda kada je Tihana nestala. Išao sam glavom kroz zid, ne razmišljajući šta se može desiti, a onda je život počeo da mi klizi iz ruku. Nisam priznao nikome da imam manju kontrolu nad njim..

Vibracija telefona zaustavlja misli koje bi otišle suviše daleko da se nije oglasio. Mateo treba doći čim završio prvi dio posla, za drugi sam mu potreban. Nakon što fokusiram pogled za ekran, trenutak se zaledi jer ne vidim ime koje sam očekivao. Umjesto Mateovog imena, vidim njezino.. Tihana. Odložim čašu na stol potom otključam telefon, jedva čekajući da pročitam šta mi je napisala. Ne, Kristijane! Ne smiješ se radovati na taj način.. ali opravdam se sa saznanjem da je živa.

"Ne traži me. Otišla sam daleko s dečkom kojeg volim."

Odzvoni prvi dio poruke dok se oči sužavaju kao da će nešto drugo pročitati? Napisane riječi ostanu iste i kada ih pročitam po drugi put. Zašto sam vjerovao u to da nemaš dečka, a pogotovo ne dečka kojeg voliš? Naivan sam ispao pred jednom ženom, a toliko poslova sam uspješno uradio bez greške. Vratim pogled na telefon te pogledam do kraja šta piše.

"Ne želim te nikada više vidjeti."

Progutam knedlu koja zatvori grlo.

"Ne, Kristijane. Nije ti bitna."

Ponovim nekoliko puta u sebi iste riječi, a onda bacim telefon na stol, poslije čega odmah uzmem bocu jer ne mogu vrijeme gubiti dok ga naspem u čašu.

"Ispao si budala."

Kažem nakon popijenog gutljaja.

"Uspjele su me napraviti idiotom."

Frknem sam na sebe jer sam vjerovao Melaniji, a ovo je bio njihov plan. Željele su vidjeti kako ću reagirati ako je ne bude. Stisnem vilicu što sam jače mogao, a onda čujem škripu zuba.

"Ja sam idiot!"

Frknem sam na sebe pri naglom ustajanju s fotelje dok flašu čuvam kao da će mi je netko uzeti iako sam svjestan da nema tko.

"Jesi."

Pogledam prema vratima i ugledam Matea. Odmah prebacim pogled na prozor dok njegov osmijeh odzvanja prostorijom. Nisam mogao slušati da mi se smije u lice jer me tjera na to da mislim kako ima dogovor s njima. Vratim pogled na njega koji se počeo smještati u fotelju.

"Znao si za ovu igru?"

Frknem na njega, ne sklanjajući pogled ni na sekundu s njegovih očiju iznad kojih su se obrve spajale u jedno, a pogled suzavao.

"Kakvu igru, brate?"

Ustane se pri izgovaranju riječi te mi se približi tako da stavi ruku na rame. Odmahnem glavom i očima pokažem na telefon.

"Tihaninu i Melanijinu..?"

Odmahne glavom, nejasno, spuštajući i drugu ruku na slobodno rame.

"Ako misliš da bih izdao brata zbog bilo koje djevojke onda ne trebamo ni o čemu dalje razgovarati."

Skloni ruke i udalji se tako da mu ugledam leđa. Jesam li zaista pomislio da može učestvovati u nečemu takvom osoba s kojom dijelim sve životne trenutke?

"Stani."

Frknem na njega koji se odmah krene.

"Pogledaj u poruke."

Opet očima pokažem na telefon koji se ubrzo nađe u njegovim rukama, ali prije toga sjedne. Pratim izraz njegovog lica dok čita napisane riječi, a nakon što završi, glavu podigne k meni uz odmahivanje.

"Ti si lud ako misliš da je ona ovo napisala."

Cinično se nasmijem uz udaranje dlana od dlan, stvarajući aplauz.

"Potvrditi ćeš mi da imaš dogovor s njima."

Mateo se naglo ustane i krene prema meni zajedno s telefonom koji okrene tako da vidim napisane riječi.

"Netko se igra s tobom, Kristijane."

S povišenim tonom nastavi razgovor.

"Znamo da je Tihana slobodna."

Slegne ramenima uz dodavanje.

"Isto tako znamo koga želi."

Podigne obrvu i desnu ruku spusti na moje rame.

"Jesi li je barem pokušao nazvati? Poslao poruku nisi, vidim."

"Ne želim joj kvariti romansu."

Ironično se nasmijem pa prođem pored njega, uzimajući telefon i smještajući se na fotelju. Odmah zatim se i on nađe u sjedećem položaju.

"Umjesto što piješ. Nazovi je."

"Ne želi me u blizini."

"Je*em ti."

Udari šakom od stol. Vidno pokazujući da se ne osjeća smireno.

"Kristijane, ovo više nije zaje*ancija."

Nasmijem se dok tupo gledam ispred sebe, pokušavajući pokazati nezainteresiranost.

"Daj mi telefon. Ja ću je nazvati."

"S mog broja nećeš."

Izgovorim posve ravnodušno.

"Nazvati ću sa svog."

Bacim telefon ispred njega. Nije čekao, uzeo je broj i upisao ga u telefon, a onda stavio poziv na zvučnik.

"Birani pretplatnik trenutno je nedostupan."

Nasmijem se iako sam na kraju misli imao sumnju da je Mateo rekao istinu. Trebao sam je odvesti do stana onu noć, ali nisam. Pustio sam je samu i sada samo mogu nagađati o čemu se radi.

"Locirati ćemo telefon."

Riječ nisam uspio izgovoriti jer su se vrata otvorila i na njima ugledam osobu koju najmanje očekujem u ovom trenutku i na ovom mjestu.