Na meti kriminalca (Završena)

38. dio

Ilija Matijević

Momci iz grupe u posljednje vrijeme mnogo zakazuju. Nisu više oni likovi na koje se mogu osloniti i biti siguran da će posao biti završen do kraja.. ali još uvijek mi se u gomili izdvaja mali Kristijan. Njemu sam dao znatno veće povlasti nego drugima jer znam da ih zaslužuje. Spreman je na sve da ostvari zacrtani cilj. Gaziti će preko mrtvih, ali će uzeti ono po što je došao. Moja škola! Ovdje smo da uništavamo tuđe živote kako bi naši bili bolji.

Cinično se nasmijem, gledajući u vrata kroz koja su izašli Kristijan i Mateo. Rekao sam da urade sve i da je dovedu, ali od momka na kojeg se najviše oslanjam nisam dobio zadovoljavajući odgovor. Lično mi je rekao kako očekuje od mene da uradim ono na što nikada ne bih pristao. Ovaj put mi je ugled narušen, ne smijem dozvoliti nikome da primijeti.

Nakašljem se potom prstima prođem preko glave i zadržim je na potiljku dok duboko uzdišem. Pojaviti ću se na njihovim vratima i tražiti da mi je vrate? Još jedan gromoglasan osmijeh siđe s usana, a onda šakom druge ruke udarim od stol.

"Gdje se skrivaš, vještice..?"

Pronaći ću te Tihana, a onda ćeš mi se iskupiti za svaki trenutak na koji si me natijerala. Nikada nisam bio zadovoljan s tobom pa me ne iznenađuje što ni ovaj put situacija nije drugačija.
Naglo ustanem sa fotelje, pokupim ključeve sa stola i zaputim se prema vratima. Pronaći ću te, a onda šta će biti s tobom. Odlučiti ću u datom trenutku. Sada je vrijeme da učinim korak k tome. Biti ćeš dobra vreća za udaranje.

"Možeš bježati, ali nećeš pobjeći."

Upalim automobil i pritisnem papučicu gasa kako bih se što prije stvorio ispred kuće u kojoj borave osobe koje ne želim vidjeti, a sumnjamo na njih. Zapravo, ni sam ne znam u šta trebam vjerovati. Jesu li je oni odveli kako bi opet dobili mogućnost da me ucijenjuju ili je svojevoljno otišla?

Udarim šakom od volan. Svjestan da će mi utjecati nad ostalima biti mnogo srozan ako je u što kraćem vremenu ne vidim pored sebe. Zaposlio sam pogrešnog momka da se brine za njezinu bezbjednost.. ali nisam imao izbora. Mislio sam da je ispravno.

Za svega nekoliko minuta sam se nalazio ispred ogromne kuće. Cinično se nasmijem. Koliko su godina trebali potrošiti da bi je kupili, a tako brzo bih je uzeo sam. Razlika između nas. Razvučem usne u osmijeh. Znajući da će Tihana biti kod mene nakon što odem na vrata, ali trebalo je otići.

Isplatiti će se, Ilija. Poslije toga nećeš biti pod utiskom da gubiš vlast. Ona će ispaštati za sve što ti je priredila, a tebi će biti lakše nakon što joj pokloniš nekoliko šamara. Radi se o trenutcima kada ću izaći iz automobila i zakoračiti prema kapiji. Pustiti će me zaštitari kada vide tko stoji ispred njih. Otvorim vrata i napravim nekoliko koraka prema mjestu zločina.

"Ruke gore! Ne možete ući."

Glasno mi se obrati jedan od momaka koji su stojali ispred kapije. Odmahnem glavom i nasmijem se uz riječi.

"Vaš me gazda očekuje."

Slažem. Povjerovati će mi.

"Nismo obavješteni. Vratite se."

Opsujem u bradu. Izgleda da neće ići kako sam planirao. Okrenem se prema nazad, ali ostanem u istom mjestu potom izvadim telefon i okrenem njegov broj. Zazvoni nekoliko puta, ali čujem podizanje slušalice.

"Kojim dobrom, Matijeviću?"

Prodoran glas mi se obrati dok slušam smijeh. K vragu!

"Ispred kuće sam ti. Trebam razgovarati s tobom."

Grizem usne dok u mislima vrtim različite scenarije šta ću raditi s Tihanom zbog ovoga što mi je priredila.

"Ne primam nenajavljene goste, ali razmisliti ću da napravim iznimku s tobom."

Došao sam na njegov prag i ne mogu očekivati da se ponaša bolje nego što bih i sam prema njemu da su uloge zamijenjene. Linija prekinuta. Okrenem se prema momcima koji su se između sebe podsmijehivali uz razmjenjivanje riječi o meni. Preporučio bih Tihani da se sklanja od mene u crnu zemlju.

Slagati ću ako kažem da se nisam iznenadio brzini čovjeka s kojim sam razgovarao na telefon. Pomjerili su se u stranu dok su se prema meni kretali otac i sin. Ovako sam se i ja trebao ponašati sa svojim sinom, ali smrt ga je razdvojila od mene.

"Šta te je navelo da dođeš na moja vrata?"

"Slušaj. Znam da je Tihana kod tebe. Zbog toga sam ovdje."

Prešao sam na situaciju, bez trenutka oklijevanja. Obrve mu se nađu na čelu, vidno iznenađen, ali mene ne može zavarati.

"Šta tražiš da mi je vratiš?"

"Ne igram na istu kartu kao ti, Matijeviću."

Uperi prst u mene, potom nastavi.

"Složeniji sam ovdje.."

Prstom druge ruke pokaže na glavu i dovrši rečenicu.

"Od tebe."

Nekoliko trenutaka tišine.

"Pustite ga da prođe."

Zapovjedničkim tonom se obrati momcima, a oni bez trenutka oklijevanja urade naređeno. Spustim neprimjetno ruku na pojas kako bih se uvjerio i krenuo prema naprijed. Bez pištolja ne idem nigdje, a pogotovo ne na mjesto kao što je ovo.

"Uvjeriti ćeš se da imaš mnogo više neprijatelja nego što misliš."

"Od tebe većeg nemam."

Dodam, a onda zajedno s njim počnem obilaziti svaki kutak kuće. Bez mnogo razgovora sam obišao sve prostorije, a ni u jednoj je nisam pronašao. Pri izlazu iz dvorišta izgovorim.

"Nisi ti toliko glup da ćeš je držati u kući."

"Zašto si onda došao na moja vrata?"

Jer sam mislio da ću je pronaći.

"Možemo se dogovoriti, Milorade."

"Traži je na nekom drugom mjestu dok nisi izgubio i kćerku."

Ironičan osmijeh, a onda spuštanje kapije označi kraj razgovora. Nisam ništa dobio. Izgubio sam vrijeme.