Na meti kriminalca (Završena)

27. dio

Melanija Posavec

Čekam klijenta da dođe na termin. Još deset minuta i trebao bi biti u mom smještaju. Zadnji za danas. Poslije njega ću odmoriti. Čujem kucanje na vratima pa pogledam prema satu i vidim da je došao ranije dvije minute. Ustanem, vežući mašnu na bade mantilu pa otvorim vrata, a onda mi srce stane na trenutke. Vrijeme se zamrzne.. ali se snađem. Progutam knedlu i sklonim se s vrata da uđe zatim zaključam.

"Pogriješio sam vrata."

Grub, muški glas mi se obrati dok njegove oči boje trave gledaju u mene, hipnotično.

"Nisi pogriješio, Mateo."

Rukom mu pokažem da uđe u prostoriju koja se veže na hodnik, a u kojoj se nalazi krevet gdje obavljam posao. Učini to, ali s imenom na usnama.

"Bojana."

Uđem za njim u sobu s riječima.

"Tako se zovem u poslu. Ne mogu reći svoje pravo ime, znaš.. nije baš.."

"Razumijem."

Sjedne na krevet, ali izraz lica koji je imao na vratima, ne javlja se više.. kao da nije došao zbog sexa.

"Koliko vremena uzimaš?"

Odbacim misli koje imam. Svjesnost da ga poznajem pa se posvetim poslu. Zauzimajući profesionalni stav. Nijemo gleda u mene dok savija prste na rukama koje drži ispružene na koljenima.

"Vjerujem da si iznenađen djevojkom koju si zatekao, ali došao si da je*eš. Mislim da ti nije bitna djevojka nego šta će ti uraditi."

Na trenutke mi je blam šetao tijelom, ali sam ga pokušavala ignorirati. Oboje znamo zbog čega je došao. Gleda u mene bez sklanjanja pogleda u stranu.

"Ako nisi zadovoljan. Možeš i otići."

Stavim mu na znanje da ima izbor. Može ostati ako želi, ali ako ne želi može otići.

"Ostat ću. Samo nisam mislio da ću te ovdje vidjet."

Nasmiješim se svjesna da mogu zaraditi i na njemu, a o izgledu tijela dečka ispred mene suvišno je govoriti. Da je Kristijan došao, odbila bih raditi s njim jer znam da se sviđa Tihani i nema novca zbog kojeg bih pristala uraditi bilo šta s dečkom koji joj je u mislima. Mateo nije taj. Zato sam ga pustila unutra.

"Dva sata uz mogućnost produženja."

Klimnem glavom potom uzmem novac koji mi je dao i odložim ga na stol, a onda krenem skinut ogrtača međutim njegovo tijelo se nađe tik uz mene s rukama na mojim.

"Nema potrebe."

Podignem obrvu pa izustim.

"Ali ja.."

"Opusti se, Melanija. Možemo razgovarati."

Klimnem glavom potvrdno kad ga ugledam na krevetu da sjedi i gleda u mene.

"Može onda neki alkohol?"

"Ako inzistiraš."

Nasmije se, pokazujući zube, a osmijeh odzvoni prostorijom. Uzvratim uz odlazak do vitrine u kojoj se nalazi višnjevača. Ako nešto imam u blizini onda to jeste liker. Inzistiram da bude od višnje, ali ako nije moguće, može ga zamijeniti bilo koji drugi. Donesem bocu i spustim je pred njega.

"Imam samo nju."

Slegnem ramenima i spojim pogled s njegovim uz blagi osmijeh.

"Od takve djevojke ne mogu odbiti ni višnju kojoj nisam sklon."