Na meti kriminalca (Završena)

84. dio

Tihana Matijević

Jučerašnji dan sam provela s njim, od bazena pa sve do odlaska u sobu i večere koja je bila privatna, a posebna. Prespavali smo još jednu noć zajedno. Noć u kojoj sam shvatila da pripadamo jedno drugom i da ovo između nas nije samo trenutna zaljubljenost. Prije bih rekla da sam ovisna o ovom dečku.

„Dogovor za večeras važi?"

Pogledam u Melaniju koja stoji s rukama na bokovima i gleda u mene koja se poput majmuna smijem od uha do uha dok mislim na njega koji ne uzrokuje u meni više nijedan osjećaj osim sreće. Zaboravila sam na tugu, razočarenje, patnju i bol samo zbog njega. Ogromna doza sreće pomiješano sa zaljubljenošću, ali naravno sve to veže jedna zajednička emocija koja se zove ljubav.

„Obećanje je dug i mora se ispoštovati."

Slegnem ramenima pomno prateći njezine poglede na meni koji isto tako pokazuju da joj je drago što sam sretna, a šta drugo mogu biti kada imam njega? Ustanem s kreveta i omotam ruke oko njenih leđa koja su podnijela mnogo toga u životu, a još uvijek stoje uspravno i ne misle na to kako će posrnuti, naprotiv, u ovoj djevojci ima toliko snage kao da je dvojaka ličnost.

„Idemo na večeru i točno znam što ću da pijem."

Melanija je izgubila osmijeh na trenutke jer ono što se desilo s Mateom promijenilo im je odnos. Više nisu kao što su bili iako je dogovor da na njih neće utjecati priznanje. Ne mogu reći da Mateo nije pokazivao simpatije prema Melaniji, ali mogu priznati da sam se razočarala kada sam čula način na koji je odbio ono što je priznala na sav glas.

Zvučat ću okrutna, ali poslije ponašanja koje je predstavio prema meni kada je Kristijan bio u bolnici, nije donijelo neko posebno iznenađenje zbog toga što je odbio. Znamo da može biti svakakav pa čak i da osjeća, može se hladno napraviti kao da u njemu nema ljubavi prema njoj na isti način kojim ga ona gleda. Žao mi je, Melanije. Skupila je hrabrost i rekla šta osjeća, a potom dobila negativan odgovor.

„Zajedno ćemo prebroditi i tu situaciju, Melanija."

Spustim joj ruke na obraze dok se u očima oslikava tuga.

„Nije važno. Drago mi je zbog tebe i Kristijana. Zaslužujete svu sreću svijeta."

Privučem je u zagrljaj jer smatram da nije uredu da pričam o svojoj sreći dok se u Melanijinom srcu odvijaju posve suprotne emocije.

„Večeras ćemo se opustiti uz piće, a vrijeme će donijeti kako je najbolje. Možda na kraju ipak budete zajedno."

Otisnem usne na njenu kosu, primajući je sve bliže k sebi. Voljela bih da mogu utjecati na njega, ali ne mogu, a ona je tražila od mene da ne govorim Kristijanu jer ne želi da Mateo bude tu iz sažaljenja. Upravu je. Zaslužuje dečka koji će je cijeniti i poštovati na način koji je ona spremna da ponudi njemu, točnije da se osjeća kao najvoljeniji čovjek na planeti.

„Danas ću malo raditi, a onda ćemo se spremiti i idemo. Može li?"

„Naravno da može. Bit ću u sobi da ti ne smetam, a usput ću potražiti neki posao. Vidjet ću možda nešto bude što mi odgovara jer postaje suviše dosadno da ne znam šta ću sa sobom."

„Imaš dovoljno novca da ne moraš žuriti s poslom, ali ako ti je dosadno onda potraži nešto i ako ti se svidi, podržat ću te ili možda ti mogu i pomoći? Raspitat ću se preko ljudi koje znam o slobodnim mjestima pa da ideš na razgovor?"

Odmahnem glavom.

„Ma ne. Potražit ću sama. Hvala tebi u svakom slučaju, ali nije toliko moranje da moramo druge zamarat s tim."

Još jedan zagrljaj, a potom moj odlazak u sobi i provođenje nekoliko sati na oglasniku dok tražim ima li nešto u čemu se vidim, a da mi odgovaraju uvjeti. Melanija je za to vrijeme radila, a kada je već noć počela da stiže, prestala je s radom i došla kod mene u sobu. Naše svakodnevno spremanje je trajalo minimalno sat vremena, a onda smo se pogledale u ogledalu i moram priznati, zasijale smo.

Na njoj kraljevsko plava haljina koja doseže iznad koljena dok joj plave lokne padaju na ramena, a sve to je upotpunjeno s profesionalnom noćnom šminkom. Uživa u šminkanju te je zbog toga i završila kurs. Više puta sam joj rekla da pokuša raditi na tome i da otvori nešto što će je osloboditi posla kojim se trenutno bavi, a novac je najmanji problem. Dat ću sve što imam da ona ostvari svoje snove i da bude sretna. Torba u zlatnoj boji kao i štikle s kaišima su dovršile posao za večerašnju večeru.

Prvi put sam obukla ovu haljinu, ali da sam znala da mi stoji kao salivena obukla bih ranije. Crvena haljina do poda s dubokim izrezom na desnoj strani noge, siva torba i iste takve štikle dok imam ispeglanu kosu te naravno Melanija je upotrijebila svoje moći da lice izgleda profesionalno. Široko se osmjehnem te uzmem telefon i napravim nekoliko zajedničkih slika, a potom se uslikam sama i pošaljem Kristijanu sliku, čekajući njegov odgovor, ali ga nije bilo.

„Tko će voziti?"

„Ako želiš možeš ti. Ipak tebi to ide i kada si u štiklama."

Slegne ramenima dok oblikuje usne u osmijeh. Tako je bilo, Melanija nas je odvezla do restorana te parkirala ispred, a potom smo zajedno držeći se za ruke krenule prema istom. Napravile smo rezervaciju jer koliko god da ima velik kapacitet, itekako se brzo popuni. Korak za korakom i prelazile smo parking, a noge su već počele da bole od štikli.

„Mogla si nas još dalje parkir.."

Zaustavila sam se u sred rečenice nakon što sam vidjela prizor ispred sebe koji nije dozvolio ni da kažem još jednu rečenicu. Ostala sam bez daha, a srce je počelo lupati kao da smo prešle kilometre i kilometre brzog hoda, a ne svega nekoliko koraka po parkingu.