Na meti kriminalca (Završena)

Kraj!

Tihana Matijević

„Kris.."

Sve što mogu da izgovorim jesu četiri slova, čak ni puno ime nisam mogla dovršiti. Melanijin stisak na ruci se itekako pojačao, ali na sreću jer da nije srušila bih se ovdje ispred njih. Čuo me je, okrenuo se odmah i pogledao u nas. Sigurna sam da nikada nije vidio moj izraz lica kao što je to sada.. ni onda kada me je pronašao u tamnici, zatočenu s Leonine strane.

Bila sam mirnija nego u ovom trenutku. Kada je duša vrištala da želi izaći izvan tijela. Njegove usne na plavuši koja mi nije dozvoljavala da imam mir u bolnici, a tek sada postajem svjesna zbog čega je tako. Trnci koji prožimaju tijelo ukazuju na to koliko sam bespomoćna u ovom trenutku, jadna.

„Tihana.."

Dozivanje imena s njegovih usana je u ovom trenutku bilo ogavno. Nisam htjela da mi izgovara ime. Usne su mi se razdvojile jedna od druge, a njegovi koraci su se smanjivali jer je bio sve bliži meni dok se ona zadržala na istom mjestu.

„Nisam ti stigao reći."

Moć govora je nestala, knedla je zaustavila svaku narednu riječ koja je trebala da izađe dok su se suze nastavile slijevati niz obraze.

Izdaja.

Ono što nije smjelo da se desi s njegove strane.

S moje je suviše reći da se nikada ne bi dogodilo jer ga volim toliko da nikada drugog muškarca pored sebe ne bih mogla da zamislim, a kamo li imam.

„Žao mi je."

„Čega ti je žao, toga što sam ispala glupa i jadna ili što si mi dao lažnu nadu?"

Pročistila sam grlo i postavila mu pitanje. Obori pogled na trenutke kao da prethodni dani za njega nisu postojali jer se tako oslikavalo u očima, ravnodušnost. Kako je mogao idealno odglumiti svaku riječ, scenu i događaj? Zbog čega je sve uradio ako mu ništa nije značilo?

„Mislio sam da ćemo moći biti zajedno, ali ne mogu, Tihana."

Jasno mi dadne do znanja da ga više nemam. Jesam li ga nekada imala ili je sve bila samo moja idealizacija njega kao dečka i ponašanja na način da mu je stalo do nas?

„Sve što se desilo između nas, najbolje je da zaboraviš kao da ničega nije bilo."

Melanija je bila kao oslonac, nijemi promatrač dok sam preko njegovog ramena gledala u plavušu čiji se osmijeh razlio preko cijelog lica. Pobjednički. Bila sam i ja sretna kada se nalazio sa mnom, provodio vrijeme, a onda sam dobila prevaru.

Nož u leđa.

Još jedna osoba u koju sam se mogla zakleti je zauvijek izabrala da me nema. Okrene se prema njoj te joj pruži ruku, a ona odmah dođe i ispreplete prste s njegovima dok se na mom srcu stvaraju čvorovi koje nitko nikada neće moći raspetljati. Srce se raspalo u najsitnije komadiće, onakve za koje nisam smatrala da se može raspasti, ali da. Desilo se. S Kristijanove strane.

„Razmišljao sam i odlučio se za nju. Znam da mi nikada nećeš moći oprostiti, ali ni ne tražim to od tebe."

Gutala sam knedle koliko je bilo moguće jer su se prsa skupljala da sam mislila kako ću se onesvijestiti, ali sam ipak držala Melaniju pod ruku, znam da će mi oprostiti svaki jači stisak.

Ja sam držala nju za ruku. Moju najbolju prijateljicu.

Kristijan je držao za ruku plavušu, medicinsku sestru, ispred mene. Jasno stavljeno na znanje da sam višak u njegovom životu, dok je ona ispred mene. Ona je djevojku koju je izabrao i ne, nisam ljuta na nju, naprotiv ljuta sam na njega, ali ponajviše na sebe jer sam vjerovala u riječi koje su bile laž. Velika laž.

Ogromna je razlika između nas.

Išla sam srcem u odnos s njim, dala sam se previše za kratko vrijeme, a on je kao najbolji glumac na svijetu odigrao ulogu koja je zaslužila oskara.

„Mnogo se loših stvari desilo s nama. Naše strane su bile zaraćene."

„Ali pitala sam više puta, hoće li to utjecati na nas. Svaki put sam dobila isti odgovor, a na kraju si uradio suprotno tome."

Riječi su izlazile s usana, ni sama nisam svjesna kako sam ih uspjela izgovoriti jer raspadala sam se.

„Trebao si biti iskren prema meni. Ništa više od toga nisam tražila."

„Moj izbor je jasan, Tihana. Moj izbor je ona. Ne vidim svrhu za daljim razgovorom."

Nisam stigla ništa više da kažem jer se okrenuo i s njom, isprepletenih prstiju otišao u restoran gdje smo trebale večerati Melanija i ja. Trebala je biti noć za pamćenje, ali i bit će, samo ne na način koji smo željele. Nije uvijek onako kako želimo. Nekada nam se na putu nađu stvari koje promijene cijeli tok dešavanja. Ili možda i osobe.

„Žao mi je."

Tiho prošaputa riječi te stane ispred mene i primi me u čvrst zagrljaj dok se raspadam u potpunosti. Suze popraćene jecajima nisu prestale ni na trenutak da silaze niz obraze, kvasila sam joj haljinu, kosu dok sam se gušila u suzama.

„Na kraju si mi ostala samo ti koja me nikada nisi izdala ni razočarala."

Odmaknem se tek toliko da je pogledam.

„Prijateljice će uvijek ostati tu jedna za drugu, a momci dođu i prođu."

Sada smo obadvije ranjene, ali Mateo nije dao lažnu nadu Melaniji. Ispao je mnogo bolji čovjek iako je njegovo ponašanje ostavilo trag, stavilo tugu na nevino srce koje je htjelo samo da voli, ali najvažnije od svega. Nije joj dao lažnu nadu. Dok je s Kristijanom drugačije.

On je dao lažnu nadu, vjerovala sam da govori istinu, vjerovala u njegove slatke riječi dok je on držao nož iza leđa koji je večeras zaronio duboko u moje, već ranjeno srce za koje sam se nadala da je izliječeno zbog prisustva čovjeka kojeg volim.

„Priznati ću ti nešto."

Kroz promukao glas dovršim započetu rečenicu.

„Osjetila sam se njegovom, osjetila sam emocije koje neki neće osjetiti za cijeli život i ne kajem se zbog toga samo mi je žao što sam ispala naivna i vjerovala u laži."

Melanija spusti dlanove na obraze te mi obriše suze potom zaronim u tople ruke najbolje drugarice koja ima iskren zagrljaj pa dozvolim sebi da se raspadnem do najdubljih granica. Večeras sam izgubila još jednu osobu koju sam iskreno voljela, za koju sam mislila da se više nikada nećemo razdvojiti. Noć je trebala ići u potpuno drugom pravcu, međutim dešavaju se stvari koje ne očekujemo, ali se ipak dogode.

🔆

Došli smo do kraja još jedne priče.
Hvala vam što ste me pratili i čitali ono što napišem iako nije uvijek bilo kako ste željeli, niste odustali, nastavili ste s čitanjem i zajedno sa mnom priveli kraju još jednu priču. Hvala vam što ste izdvojili vrijeme, ostavljali mišljenja i bili mi podrška na svaki način. Jeste li zadovoljni krajem, kako vam se priča čini sada kada smo je završili? Šta bi promijenili? Želim vidjeti vaša mišljenja. Grlim vas jako do druge sezone koja će biti isprepletena s likovima iz trilogije "U kriminalu nema osjećaja".🩷