Na meti kriminalca (Završena)

42. dio

Leona Novosel

Vozim brže od onoga što sam očekivala jer znam da iza mene ide Kristijan. Ne namjerava usporiti iako dođe u opasnost da izgubi život. Sigurna sam da ludi od saznanja gdje idem i s kim idem, a dala sam mu itekako dobre informacije. Pouzdane.

Želim da vidi kako umire osoba koju je htio pustiti u život. Želim to! Osjetim ubrzane otkucaje srca nakon što mi u ušima odzvoni njegova rečenica.

"Ti bi trebala biti osoba koja će podržati moju sreću."

Suzim pogled, ali ne smanjujem brzinu. Netko bi rekao da vozim poput luđakinje, ali u ovom trenutku nisam ništa drugo nego isfrustrirana i luda.

"Pa ti nemaš ukusa, Kristijane!"

Frknem glasno dok udaram šakom od volan. Druga ruka čvrsto pridržava volan da ne izgubim kontrolu i nad njim kao što sam to uradila nad vlastitim životom. Kamo sreće da nisam! Tada bi Kristijan bio moj brat kojeg ne bi dijelila, a sada.. neću ga dijeliti jer neću imati s kim.

Volim ga, kunem se.

Ali on ne treba puštati moje neprijatelje u svoju blizinu. Uradio je to. Izdao me. Tihana ga je uspjela okrenuti na svoju stranu. Cinično se nasmijem dok još jednom ponavljam postupak od maloprije. Šaka jako završi na volanu, praveći zvuk udarca koji se nije čuo od uzburkanih misli kao što nijedan ton muzike nisam čula, a mnogo ljudi bi ogluhjeli od nje da je čuju.

"Riješiti ću te, Tihana, a on će gledati kako nestaješ."

Obratim se sama sebi i stvorim pobjednički osmijeh dok parkiram automobil ispred kuće. Nema ih, ali doći će! Čekati ću ih sve dok ne dođu. Ako ih ne bude kroz petnaestak minuta, poslati ću mu lokaciju. Glasno se nasmijem pa krenem prema ulazu.

"Došao je i taj trenutak, Leona."

Klimnem glavom poslije riječi muškarca koji me je dočekao na ulaznim vratima. Svi znaju šta se sprema, a znati će i moj dragi braco kada dođe i vidi je bespomoćnu, a zatim mrtvu. Široko se osmjehnem gledajući u njegove oči boje mora.

"Pustiti ćeš ga kada dođe bez problema."

Visoko podignuta obrva na čelu signalizira nejasnoću koju potvrde i riječi.

"O čemu pričaš?"

Udarim dlanom od dlan, stvarajući pljesak.

"Došlo je do promijene plana."

Još uvijek gleda kao da mu ništa nije jasno, a njemu ni ne treba biti. Dovoljno što sam sve isplanirala. Neću valjda sada i objašnjavati nekome čiji pištolj neće biti uperen k njoj.

"Slušam."

Odmahnem rukom pa prije nego što odem u usamljenu prostoriju gdje se nalazi takozvana draga mog brata. Preko ramena pogledam u momka koji stoji u istom mjestu s pogledom na mene.

"Igra li mečka pa gledaš?"

Riječi ga ne natjeraju da skloni pogled iako bi drugi uradili ono što želim. Nije ista situacija s njim.

"Želim da gleda njezinu smrt."

Kratko izgovorim i pružim ruku prema vratima koja odgurnem te uđem. Možda bih ostala iznenađena da sam je našla u nekom drugom položaju, ali Tihana je i sada ležala. Na koga misli dok je sama? Nije valjda da joj je Kristijan zaokupirao misli. Cinično se nasmijem svojim mislima pa je ugledam kako se polako ustaje s kreveta. Ne znajući da joj je zadnje što radi.

"Dobro mi došla, Leona."

Nasmijem se dok joj izgovaram riječi, a njezine usne ostaju u ravnoj liniji. Hladnoća se oslikava, a strah? Gdje je strah? Zašto ne vidim strah?

"Tako me trebaš dočekati."

Zakikoćem se te stanem tik uz njezino tijelo i spustim ruku na rame dok drugom ruku vadim pištolj te joj ga pokazujem. Duboko uzdah čujem s njezinih usana.

"Moraš me se bojati, Tihanice."

Još jednom se glasno nasmijem, a onda napravim polukrug i stanem ispred nje tako da ima pogled na mene, ali ona samo spusti glavu.

"Vidjela si prošli put da me moraš slušati. Nemoj se dovoditi u neprijatnu situaciju."

Pogledam prema vratima, ali ne vidim Kristijana. Nećeš valjda dozvoliti da tvoja draga Tihana umre bez da je gledaš u tom trenutku? Sada su njezine oči čvrsto fokusirane za moje.

"Hoćemo li nazvati Kristijana da se pozdravite?"

Usne se razvuku u osmijeh, dok njezine stoje iskrivljene prema dole, a suze se oslikavaju u očima.

"Ili ćeš da ti on okonča život?"

Nastavim.

"Možda ću biti bolja kao promatrač u ovom trenutku, a njemu prepustiti ovu poziciju."

Još jedan glasan osmijeh odjekne prostorijom pa mi kroz glavu prođu neke nove ideje. Stavim pištolj za pojas, a telefon izvadim iz džepa te napravim nekoliko koraka po sobi. Oblikujući rečenice u glavi. Želim biti profesionalna kao što sam bila u svakom trenutku do sada.

Svaku riječ otkucam pažljivo. Podignem pogled k njoj, a onda vratim na telefon i pošaljem poruku. Vratim ga nazad u džep te dođem do nje i udarim joj šamar toliko jako da me je ruka zaboljela.

"Nisi mi trebala uzeti brata."

Jačina udarca je oborila na krevet pa prije nego što se sama ustane. Uzmem je za ruku i povučem prema sebi, na što se cimne te osjetim drhtanje. Slobodna ruka završi u kosi tako da je počnem vući naprijed pa nazad dok proizvedi jecaje.

"Prvo ću te naučiti da ne diraš nikada ono što nije tvoje, a onda.."

Šmrcne dok se suze kao potoci slijevaju niz obraze. Sklopi oči jer nije dovoljno jaka da gleda u osobu koja joj nanosi bol.

"Okončati ću ti život, Tihana. Ubiti ću te."

Kao najveća plašljivica na svijetu šuti i plače. Ne bori se. Možda zato što je svjesna da borba ne bi bila uspješna. Za nju je život gotov. Izvadim pištolj iz džepa pa ga prislonim na njezinu sljepoočnicu.

"Razgovaraj sa mnom."

"Mhm."

Promrmlja dok tupo gleda ispred sebe, očekujući potezanje okidača. Ispuniti ću joj želju nakon što mi odgovori na pitanje.

"Kaješ li se zbog približavanja Kristijanu?"

Kroz suho grlo izgovori riječi kojima se nisam nadala.

"Ne kajem se."

Val topline prođe kroz tijelo dok jače prislanjam pištolj na isto mjesto.

"Voliš li ga?"

Hladno izgovori.

"Volim ga."

"Kako se usuđuješ?"

Frknem ljutito na nju dok pojačavam pritisak pištolja kao da ću joj ga provući kroz glavu cijeloga.. ali metak će ubrzo završiti gdje treba.

"Zavoljela sam ga, Leona. Ne kajem se zbog toga, niti bih ikada. Život mi je završen.. svakako."

Posljednju rečenicu izgovori posve tiho dok su ostale riječi dobile itekakav naglasak da ću ih zapamtiti cijeli život. Za nju su ove riječi zadnje što će izgovoriti. Izgubim kontrolu i čujem samo zvuk pištolja.