Na meti kriminalca (Završena)

63. dio

Tihana Matijević

Gledam u Matea koji je ostao grube riječi iza sebe i potom otišao niz hodnik, nije me zanimalo gdje odlazi, ali itekako jeste, zbog čega se prema meni ponaša kao da sam mu učinila nažao.. ili njemu ili Kristijanu, a zna da ne bih ništa napravila ni jednom od njih dvojice. Možda je to bio razlog da se ponaša prema meni kao da sam vreća za boksanje pa će na meni istresti sav nakupljeni bijes kao da u meni ne postoji niti bijes zbog svega što se događa.

Svjesna sam da Kristijan nije zaslužio ponašanje kakvo je dobio od mene, ali sam isto tako sigurna da ni ja nisam zaslužila Mateovo ponašanje iako ga na određeni način razumijem. Iza vrata je njegov najbolji drug, ali isti taj dečko je moja najveća ljubav. Slegnem ramenima nakon što osjetim Melanijin pogled na sebi. Ona mu se suprotstavila dok ja ne bih nikada istim tempom niti riječima kao što je ona.

Ustanem odmah nakon što ugledam doktora da izlazi iz sobe sa zategnutim licem koje ne nosi nimalo lijep dojam, ali možda griješim, nadam se da griješim.

„Doktore.."

Obratim mu se, a ni sama ne znajući šta da pitam. Melanija stoji pored mene i čeka odgovor dok doktorove oči prelazi s mene na nju i tako naizmjenično nekoliko sekundi, a onda se oglasi s ravnim tonom.

„Žao mi je, ali Kristijan se još uvijek nalazi u komi."

Muška silueta se kreće iza doktorovih leđa, užurbanim korakom, sve dok ne dođe do njega, a doktor primijetivši zaustavi razgovor na trenutke te se okrene prema Mateo kada dođe do nas.

„Trenutno ne možemo više ništa uraditi što se tiče njegovog zdravstvenog stanja jer smo uradili sve što je bilo u našoj mogućnosti."

Spustim pogled, ne smijem ni pomisliti šta se sve može desiti, a to da me nada drži i dalje dovoljno govori o meni, ali do kada ću je imati? Šta ako me i ona napusti pa ne budem imala hrabrosti da se suočim s onim što se može desiti?

„Jedna osoba može ući da ga vidi, ali vrlo kratko."

Kristijan se sada nalazi sam u sobi i dobili smo mogućnost da ga uđemo vidjeti. Kratko vrijeme je dovoljno da ga vidim i ispred njega se pomolim Bogu da ga oporavi. Bit će dovoljno za moju sreću.

Doktor ode, ne sačekavši da vidi tko će ući i biti s njim. Možda se i on sklanja od Matea koji umije biti mnogo neumjesan. Antipatičan i sebičan. Nerazuman. Sve su to riječi s kojima ga mogu opisati, ali nikada mu neću poželjeti ništa loše.

„Ući ću ja."

„Ali želim ga i ja vidjeti."

Odgovorim na njegove riječi, očekujući u svakom momentu da se obrecne s povišenim tonom, ali samo odmahne glavom i ravnodušno odgovori.

„Kristijan bi želio mene vidjeti, a ne tebe."

Slagat ću ako kažem da mi se srce nije steglo toliko da zaprijeti kako će iskočiti uz grudnog koša. Na trenutke sam osjetila podrhtavanje tijela, ali pokušam ostati smirena iako situacija nije dozvoljavala.

„Uostalom, šta si mu ti da ulaziš u sobu kod njega? Svakako si tu samo da smiriš savjest koja će te itekako proganjati, čak i više nego sada, nakon nekog vremena."

„Nemam zbog čega.."

Prilika za dovršavanjem rečenice je nestala odmah poslije tri riječi jer se okrenuo i ušao u sobu kod Kristijana.

On je dobio mogućnost da ga vidi, ali ja ne.

On će razgovarati s njim, dok sam uskraćena i za to.

Zar nisam ovo željela? Da ga nikada više ne vidim i ne čujem.

Dobila sam, šta sam htjela i sada apsolutno nemam nikakvo pravo da se žalim i ljutim na Matea jer je upravu. Ne zaslužujem vidjeti Kristijana jer se bila mnogo loša prema njemu.

„Tihana, jesi li dobro? Blijeda si poput zida."

Krajem oka pogledam u nju i odem na stolicu koja se nalazi tik do vrata i smjestim ruke u dlanove te dozvolim suzama da napuste oči, dok suzdržavam jecaje da se ne prolome hodnikom koji nosi sam po sebi ogromnu količinu tuge.. a svi oni koji imaju nekoga ovdje, istu tu tugu osjećaju dva puta više, mnogo jače od onih koji rade ovdje ili ljudi koji u mnogo boljem zdravstvenom stanju odvode doma osobu koju su doveli na ovo mjesto. Svi oni imaju sreće, a šta je sa mnom?

Šta će biti s Kristijanom? Hoće li se probuditi? Udahnem duboko, ne smijem ni pomisliti kako će mi biti ako odgovor na posljednje postavljeno pitanje bude negativan. Odnijet će sa sobom veliki dio mene koji nitko više nikada neće moći da sastavi.

„Nemoj misliti o lošem, Tihana. Svaka tvoja misao može utjecati na njegovo stanje."

Melanijina ruka na mojoj i riječi s kojima mi se obrati, ukažu da mogu učiniti loše po Kristijana. Slaže li se ona s Mateom? Jesu li i njene namjere identične kao njegove?Smiri se, Tihana.Opomenem sama sebe kada vidim gdje me misli odvode, na mjesto gdje ne smiju biti jer je totalno pogrešno. Melanija nikada ne bi pomislila nešto takvo, a o tome da u kontinuitetu misli, suvišno je govoriti.