Na meti kriminalca (Završena)

15. dio

Kristijan Novosel

Otvaram oči kada mi zazvoni telefon i prije nego što probudim Tihanu koja spava na krevetu do mog. Javljam se.

"Halo?"

"Dođi u R31 za pola sata."

Tin.
Tin.
Tin.

Poziv završen, a usne se ne prestaju otvarati. Zijevam. Ustajem s kreveta i nakon što složim deku te je odložim ispod jastuka. Odem u toalet da se umijem. Tihana još uvijek spava.

Zaključam vrata, svjestan riječi koje mi je uputila prije nego što ćemo zaspati. Ima rezervni ključ, a ovaj ću joj vratiti kad svane.

Sjednem u automobil pa se zaputim na lokaciju gdje me čeka Ilija. Prespavao bih cijelu noć da me nije probudio. Pogled prema unutrašnjem retrovizoru pokaže mi da izgledam za nijansu bolje.

"Morat ćemo nešto promijeniti."

Nisam uspio ni sjest, njegove riječi su već našle put do ušiju. Usmjerim pogled prema očima ispred sebe koje su gledale ravno u mene dok prstima lupa po stolu za kojim sjedimo.

"Primijeti se tvoje odsustvo."

Bilo je za očekivati jer ne mogu u isto vrijeme biti na dva različita mjesta. Vrijeme sam većinom provodim u promatranju Tihane i gledajući šta će uraditi, s kim će se naći.

"Ne možemo dalje ovako."

Nizao je rečenicu za rečenicom dok sam šutio i pomno slušao svaku koja će sići s usana ispred mene. Klimnem glavom, potvrdno, u znak pozitivne, povratne informacije.

"Ali trebaš mi i za Tihanu. Njezina sigurnost mi je najvažnija."

Refleksno podignem obrvu, ali je ubrzo vratim dok su mi kroz misli prošle riječi koje sam dobio od nje. Nastavlja govoriti kako mu je ona najvažnija, ali ona osporava. Mislim da mi njezine riječi nose više iskrenosti jer su popraćene suzama, ne bih rekao da su lažne.

"Mogu li te klonirati?"

Cinično se nasmije pa dobijem poriv da ga pitam zbog čega se ponaša loše prema vlastitoj kćerki, ali zbog nje to ne uradim. Ne želim je dovesti u situaciju gdje neće imati izlaza. Jedna od takvih bi bila svađa s njim.

"Ima još dobrih momaka."

Umjesto riječi koje želim izgovoriti, ipak kažem posve druge. Klimne glavom, ali izvije kut usne i cokne jezikom od zube.

"Ne mogu ih poslati na sve."

Istina.

Momci ne žele sudjelovati u svemu i to mi je u redu. Ilija ih ne forsira jer zna kada bi to učinio da bi možda imao više štete nego koristi.

"Vidi.."

Osloni se rukama na stol te mi se približi. Pretvorim se u uho jer znam da neću imati šta vidjeti, ali itekako mnogo toga za čuti.

"Trebamo uraditi jednu stvar. Veliku stvar."

Klimnem glavom.

"Prijeti mi opasnost."

Ne možeš biti okružen pištoljima, drogom i na drugoj strani zakona, a da nemaš opasnosti. Jasno mi je. Svi smo u opasnosti, ali izgleda da Ilija ima većih problema.

"Trebamo pratiti jednog momka."

Izvijem obrve na gore, šireći vidokrug.

"Morat ćemo ga natjerati da dođe ovamo. Onesvijestiti. Bilo šta uraditi, ali da bude kod nas."

Naslonim se na stolicu te prekrižim ruke u laktovima, nastavljajući slušati njegovu priču koja po prvi put nije monotona nakon dugo vremena. On se zadrži u istom položaju, gledajući me ravno u oči.

"Jedino na takav način mogu ucjenjivati drugu stranu. Njegovog oca."

Klimnem glavom praveći se da mi je jasno, ali ono što me zanima jeste razlog zbog kojeg će to učiniti.

Novac?

Ilija će zbog novca učiniti sve. Vrati se nazad na stolicu pa udahne duboko i učini isto što i ja s rukama.

"Tihana."

Nastavi govor.

Hoće li me pitati kojeg momka smatram pouzdanim za čuvanje njegove kćerke? U mislima provrtim imena i ne mogu se odlučiti. Mateo je dobar, ali on će smarati da bi je odveo u krevet. Nije da je s drugima bolja situacija. Možda Ivan. On ima djevojku i čini se ozbiljnijim.

"Ne smiju joj nauditi."

Vratim se u realnost kada čujem sljedeću rečenicu.

"Tko će joj nauditi?"

"Prijete da će je oteti. Žele mi se osvetiti."

Sklonim pogled s njegovih očiju i shvatim zbog čega sam se nalazio u Tihaninoj blizini. Postoje osobe s kojima Ilija nije dobar, a Tihana je jedina osoba koju Ilija ima.

"Ne mogu to dozvoliti."

Klimnem glavom potvrdno, slušajući riječi. Ne možemo to dozvoliti! Zašto bi ona ispaštala zbog njegovog života i problema koje ima? Prođem rukom kroz kosu. Slagajući sljedeće postupke. Trebamo zatvoriti sina osobe koja želi Tihanu. Kada je budemo imali? Tihana će biti na sigurnom. Je li Ilija donio ispravnu odluku? Hoće li šanse za osvetom porasti nakon što učinimo sljedeći potez?

"Možda idemo u veći rizik."

Izjavim još uvijek sagledavajući ishod cijele situacije ako učinimo što je osoba preko puta mene zamislila.

"Ako mu zaprijetim. Možda će pustiti na miru moju kćerku."

Ne znam o kome se radi i to je jako bitan faktor namjera. Možda je osoba s kojom će ovakav način biti efikasan. S druge strane, može biti osoba u kojoj će se probuditi još veći motiv za osvetom. Inat.

"Nadređeni si. Slušat ću tvoja naređenja."

Izvadi slike iz džepa te mi ih spusti na stol. Nagnem se da bih imao bolji pogled.

"Mlađi je Marko. Njega trebamo dovesti ovamo."

Lijevu ruku stavi poviše slike momka s plavom kosom i izrazito zelenim očima, svijetlim poput trave. Desnom rukom pokaže na drugu sliku gdje se nalazi osoba istih fizičkih karakteristika samo za dvadesetak godina više.

"Otac. Milorad."

Klimnem glavom potvrdno.

"Odlučio si?"

"Dobio sam informacije da se nalazi u Lambambi."

Pokaže mi telefon.

"Jesi li spreman?"

Iako nikada do sada nisam radio ništa slično. Spreman sam. Znam zbog čega moram uraditi takvo nešto i bez prigovora ću učiniti.

"Ako ga dovedeš. Očekuje te ista cifra od one noći."

Ustanem sa stolice i uzmem slike ispred sebe. Trebat će mi da mogu identificirati osobu.

"Matea ću poslati ispred Tihanine zgrade."

"U redu."

"Čekam te ovdje. Dovedi mi plijen."

Ironično se nasmije. Njegova naredba, očekuje moje izvršenje. Možda sam trebao manje raditi i manje biti efikasan jer ne bi imao ogromna očekivanja od mene.