Na meti kriminalca (Završena)

22. dio

Kristijan Novosel

U trenutku sam osjetio potrebu da je privučem na prsa i zaštitim od vanjskog svijeta. Neka sam proklet, ali to sam uradio. Držim je čvrsto pribijenu uz sebe dok osjećam disanje na vratu, smiruje se. Prestaje plakati.

"Oprosti.."

Izvuče se iz zagrljaja pa osjetim hladnoću koja sa sobom donese izdaju. Zašto sam pokleknuo ispred nje i dozvolio da osjetim je*ene dodire na tijelu? Zašto sam osjetio proklete trnce kad me je nazvala i nisam čuo nijednu riječ od nje? Došao sam kroz nekoliko minuta, krenuvši odmah od poziva.

"Znam da ne želiš."

"Ja sam tebe zagrlio."

Možda mi je zagrljaj bio potrebniji nego njoj jer ga nisam osjetio godinama, decenijama unazad. Zaustavim njezino izlaganje, gledajući je u oči dok podiže ruku prema mom obrazu, s bolovima jasno ocrtanim u očima. Dozvolim još jedan dodir s njezine strane za ovu noć. Sa sigurnošću mogu izjaviti da je kobna i prokleta.

"Hvala ti."

Spusti pogled na usne, pohotno ih tražeći, ali stegnem grlo i spustim ruku na njezinu koju drži na obrazu te je sklonim. Pokušavajući je ne povrijediti te odmahnem glavom i ustanem s kreveta. Ostavljajući je samu.

"Nemoj ići."

Frkne prije nego što u potpunosti ustanem. Osjećam strah u glasu pa se okrenem i pogledam u nju kojoj se modrice vide na licu i rukama. Siguran sam da ih ima ispod odjeće, ali na ta mjesta nisam zavirivao. Dohvati me za ruku pa sačuva za zglob i ustane, ne osvrćući se na bolove koje osjeća. Stane ispred mene. Ne puštajući mi ruku.

"Ostani."

Tiho izgovori, a na cijelu situaciju, mrak dadne još otežanu atmosferu. Šta je moglo svjetlo iz kupatila osvijetliti? Siluete tijela u mraku. Grlo mi se stegne kad shvatim da sam vidio sebe pri ulasku u stan. Klimnem glavom, ali uz objašnjenje.

"Samo mi daj nekoliko trenutaka. Vratit ću se."

Dozvoli mi da odem, a onda pohrlim prema toaletu. Zaključavajući iza sebe te spustim ruke gdje su i njezine bile kad smo čistili rane, ali usudim se pogledati izraz na ogledalu.

■FLASHBACK■

Sakrijem se ispod drvenog kreveta kad čujem otključavanje ulaznih vrata. Nemanja je odvezao mamu na posao i vratio se. Uhvatim se za majicu nakon što uspijem zavući tijelo ispod kreveta na kojem spavam u istoj sobi sa sestrom.

"Mislio si da ćeš mi se sakriti?"

Čujem grube riječi od krupnog čovjeka kojeg mama naziva ljubav njezinog života. Oni se vole i mama ne mari za njegovo ponašanje prema meni.

"Koliko imaš godina?"

Promrmlja kad čujem zvuk upaljača da se upalio. Znao sam šta slijedi. Krv mi se sledi u žilama, a zubi počnu udarati jedni od druge te uguram šaku u usta da ne čuje.

"Četiri."

Sagne se i pogleda me u oči. U ruci mu se nalazi cigareta s kojom će me paliti po goloj koži.

"Četiri puta po četiri za sada."

Osjetim kako spušta cigaretu na vrat potom blizu usana zatim na obraz i još jednom se vrati na vrat. Slijede još tri runde njegovog zadovoljstva, a mog neizdrživog bola.