Na meti kriminalca (Završena)

31. dio

Kristijan Novosel

"Čekam te u tvom stanu."

Poruka s njezinog broja u kojoj piše da se nalazi u istom gradu iz kojeg sam je poslao, dovede do toga da poželim u istom trenutku saznati o čemu se radi, ali suzdržim se. Ne mogu ispred Tihane razgovarati.

"Moram ići."

Ustane bez riječi i krene prema vratima. Ne mogu u isto vrijeme biti na dvije strane. Znam da bi Tihana željela ostati, ali Leona me čeka.

"Nazvati ću taksi."

Kad uđem u vikendicu, vidim je da sjedi za stolom i drži telefon u ruci.

"Odvesti ću te kući."

Podigne pogled s ekrana i fokusira ga na mene koji stojim na sredini prostorije s nadom da će krenuti.

"Nema potrebe."

"Ljutiš se?"

Prođem rukom kroz kosu dok koračam prema njoj.

"Zašto bih? Imaš svoj život i trebaš ga živjeti."

"Znam da se ljutiš, ali moram ići.  Stvarno moram."

Ustane i prođe pored mene kao da ne postojim te obuje patike, potom uzme jaknu. Korača prema automobilu pa otvori zadnja vrata.

"Možeš sjesti naprijed."

"Nazad me neće nitko vidjeti s tobom."

Hladno izgovori i tada shvatim da brine o svemu. Stakla su zatamljena. Istina. Neće je nitko vidjeti. Šta je sa mnom? Nikada nisam dozvolio da žensko sjedne pored mene, a sada sam je sam pozvao, ali me je hladno odbila. Zaputimo se prema gradu, zajedno s tišinom koju nitko ne prekida, sve dok ne dođemo do njezine zgrade pa kada izađe, čujem riječi.

"Uživaj s djevojkom koja te čeka u stanu."

Zalupi vratima prije nego što čuje moju rečenicu.

"Nije mi djevojka."

Bravo, Kristijane.

Sada će misliti da je sve bila samo dobra laž. Vidjela je poruku, ali je shvatila na pogrešan način. Kroz nekoliko minuta sam se nalazio ispred stana u kojem čeka Leona.

"Dobrodošao, braco."

Ironično mi se obrati kada uđem u stan. Ne ustane da se pozdravimo, ostane u sjedećem položaju.

"Odakle ti ovdje? Kada si došla?"

"Kako ti je bilo s Tihanom?"

Cinično se nasmije pa ustane i stane ispred mene, s rukama savinutim u laktovima i pogledom čvrsto fokusiranim na moje oči.

"Mogao si me i ranije poslati da se možeš zbližiti s njom."

Još jedan ciničan osmijeh siđe s usana ispred mene.

"Pitao sam te nešto, Leona."

"Nisi imao neku drugu djevojku? Morao si baš s njom, zar ne?"

"Zašto me napadaš? U čemu je problem?"

I onaj najmanji atom koji je slao sreću u moj život. Uništila je riječima.

"Ubila sam joj brata. Treba li ti veći razlog da se skloniš od nje?"

Napravi još jedan korak prema meni.

"Ili Leona ili Tihana."

Rašire usne u široki osmijeh dok me ostavlja bez riječi. Šta se dogodilo sa starom Leonom? Gdje je nestala?

"Ne možeš biti s mojim neprijateljima, braco."

Zadnju riječ naglasi i s tim dovede kap koja prelije čašu, u ovom slučaju natjera me da frknem kao iz topa.

"Ako ćemo gledati tko je kome neprijatelj onda ćemo vidjeti da si ti njoj neprijatelj. Čitavoj njezinoj obitelji, a ne ona tebi."

"Braniš je? Lijepo, Kristijane. Nisam ovo očekivala od tebe."

"Kada si došla?"

Pokušam dobiti odgovor na postavljeno pitanje, ali Leona ne razgovara sa mnom kao prije.

"Nisam trebala dolaziti. Bolje bi bilo da nisam došla jer ne bih vidjela šta sam vidjela."

"Tihana i ja nemamo ništa. Odakle ti informacija da sam bio s njom?"

Podigne papir i okrene ga prema meni te u sebi pročitam napisane riječi.

"Otišao sam na put. Nadam se da ćeš pametno iskoristiti priliku s Tihanom."

"Izgleda da me ni tvoj drug nije očekivao."

Zgužva papir i baci ga na pod.

"Došla sam te vidjeti jer tebe nema kod mene, a sada mi je jasno i zbog čega. Uživaj s Tihanom."

"Prestani izmišljati. Nemam ništa s njom."

Ne nastavi razgovor, ali krene prema vratima kroz koja i izađe. Sjednem na krevet pa smjestim lice u dlanove uz nekoliko dubokih uzdisaja.

Tihana se naljutila.

Leona se naljutila.

Uzmem telefon i okrenem broj djevojke s kojom sam bio dok nisam ušao u stan gdje sam bombardovan s pitanjima i riječima osude, bez obzira što nemam ništa s djevojku koju upravo zovem, ali mi se ne javlja. Zašto mi je bitno da se čujemo? Zašto joj želim objasniti da je pogrešno shvatila?

"Javi mi se, Tihana."

Pošaljem poruku i još jednom pozovem broj na koji mi se javi sekretarica.

"Birani pretplatnik trenutno nije dostupan."

K vragu, Tihana.
Najlakše je isključiti telefon i ponašati se kao da ništa nije bilo, ali ako ćemo biti distancirani onda ćemo to uraditi s obadvije strane.

"Vrati se kući."

Pošaljem Leoni poruku i kroz nekoliko sekundi dobijem povratnu.

"Dovedi Tihanu. Neću vam smetati."

Na kraju poruke se nalazi smajlić koji se smije. Ako pokušavaš da me iznerviraš. Neće ti uspjeti.

"Znaš da umijem biti mnogo gadan. Bolje je da dođeš, prije nego što sam izašao po tebe."

"Doći ću dok prošetam."

Ostavim telefon kada shvatim da će me poslušati. Jedan problem manje i situacija riješena, ali zato s Tihanom nema promijena. Možda je bolje da ostanemo u ovoj situaciji. Bez komunikacije jedno s drugim.