P.S. I hate you(Harry Styles) bosnian translation

Chapter 28.

Harry's POV

Bila je pribijena na mojim prsima, dok su moje ruke bile omotane oko nje,tiho sam posegnuo na svijetlo kako bih ga ugasio.

Kada sam to ucinio, uzdahnuo sam, skoncetrisuci sam gledao u nju.

''Ti si posebna. Nemoj nikada pomisliti na drugacije.'' Prosaptao sam, dok su moji prsti njezno ceskali njen obraz na sto sam se nasmijao.

Zijevnuo sam, odlucujuci da zatvorim oci takodjer.

Covjece, umoran sam ipak.

Doslovno sam ostao dva sata cekajuci Blue ispred vrata, a ovdje sam sad, u njezinom krevetu, mazim je.

Osjecam, da sam to uradio sve to za nista ipak.

Na kraju sam osjetio kako cu zaspati, Blueina toplota je nista, ali mi pomaze upravo sada.

...

*SLJEDECE JUTRO*

.

Blue's POV

.

''Bejbe.'' Netko je promrmljao u uho dok su moje oci leprsale zatvoreno.

''Mmm, prerano je. Mogu to osjetiti.'' Prosaptala sam u njegova prsa dok sam mogla osjetiti ponizan smijeh.

''Sretan Bozic.'' Dodao je, na sto su se moje oci otvorile.

''Oh sranje, skoro sam zaboravila! Wow. Sretan Bozic.'' Nasmijala sa se, smijeseci se.

''Sretan je Bozic.'' Slozio je se, penjajuci se na vrh mene, ali ne stvaljajuci svu svoju cjelokupnu tezinu na mene.

Zakikotala sam tresuci glavom. ''Sta to radis, sidji.''

Nasmijao je se, zaigrano zabadajuci i ljubeci mi vrat na sto sam uzdahnula, smijala sam se nekontrolisano.

''O, moj Boze prestani, prestani.'' Oci sam stisnula zatvoreno, ali ipak bespomocno.

''Sta koji...'' Cula sam Hannahin gromoglasni glas, gledajuci u nas oboje, u nezgodnom polozaju.

''Ne, nije ono kako izgleda! On je se samo salio.''

''Ok..Da. Sretan Bozic, ljudi.'' Klimnula je glavom polako.

Oboje smo se nasmijali dok je ona krenula prema kuhinji.

''Pa, bilo je glatko.'' Prosiktala sam, udarajuci ga u stomak dok je se on jos uvijek bio na vrh mene.

''Jako.'' Namignuo je, smijeseci se.

''Ti si tako jebeno bezobrazan, znas to.''

''Znam.'' Nasmijesio je se, unazad lezeci, te me je podigao postavljajuci na vrh sebe.

Zijevnula sam, jednostavno stavljajuci svoju kosu u neurednu pundju.

''Izgledas jako slatko ujutro znas to? Nedostaje mi te vidjeti kao sto je bilo svaka pet jutra u sedmici.''

Zacrvenjeno sam tiho se nasmijala.

Povratak u srednju skolu, svako jutro bi pronasli nacin da ucinimo nered jedno drugome kako bi se probudili jedno pored drugog.

Da, nedostaju mi ti dani, puno.

''Da vidimo, sta cemo raditi danas?'' Uzdahnuo je, vadeci svoj mobitel na sto sam legla na vrh decka, dok sam glavu postavila na njegova prsa.

Ruke su mu omotane oko mene, dok su njegovi prsti skliznule preko njegovog telefona da oboje mozemo vidjeti, nasmijala sam se dok me je on poljubio na vrh glave.