P.S. I hate you(Harry Styles) bosnian translation

Chapter 37.

Blue's POV

''To je?'' Podigla sam obrve.

''Harry.. bio je zaljubljen u tebe jos, kada je imao 15 godina, najvjerovatnije u 9. Razredu.''

''Ali..'' Odmahnula sam glavom. ''Nisam ga znala uopste. Nismo znali jedno drugo u to vrijeme.''

''To nije ono sto mi je on rekao.'' Nasmijala je se, slijezuci ramenima.

Sta? Nisam ga znala dok nismo dosli u jedanaesti razred.. Jebote.

''Ali nije vise, vjerujem. Ako zelis ista od ovoga. Vjerovatno je izrastao iz toga, mislim da je jos uvijek u prolazu kroz te faze vremena.'' Nasmijesila je se. ''Pa samo sam mislila da bi trebala znati to. No, nemoj mu reci nista oko ovoga sto sam ti rekla, jer ce me vjerovatno ubiti. Psihicki, naravno.''

Nasmijala sam se, ali moj osmijeh je polako blijedio.

To je vjerovatno razlog zasto je znao moje ime.. Tog popodneva na kaznenom. Pitala sam ga zasto zvuci tako sigurno o meni kroz svoj samdopadni mali cin, ali umjesto toga on je prekrio govoreci ' Pa svi u ovoj cijeloj skoli te poznaju.''

Ispostavilo je se, da sam mu se svidjala u 9. Razredu?

Pa.. Koga briga. Mislim, to je bilo u srednjoj skoli. Pocetak, srednje skole da budem precizna.

Mislila sam da cemo nas dvoje vjecno mrziti jedno drugo, da ce to biti nesto sto nece vjerovatno biti izbrisano.

''Hej, Blue.. Gemma.'' Harry je rekao nervozno, i Gemma i ja okrenule smo se da bi ga automatski pogledale.

''Mogu li molim te razgovarati s tobom? Znas, brat sa sestrom?''

Uzdahnula je, ali je klimnula glavom nekako.

''Pa bit cu ja unutra, dat cu vam privatnost.'' Klimnula sam glavom, podizuci obrve kada sam ustajala sa svog sjedista.

Prije nego sto sam prosla Harrya, njegove prsti su bili sklopljeni na pregibu moje ruke, sto me je zasutavilo u hodanju.

Pogledala sam ga upitno.

''Hvala za razgovor sa njom.'' Sapnuo je, blago se smijeseci.

''Da, nema problema.'' Nasmijala sam se slabo, dok su mi oci leprsale. Nisam ga mogla ni pogledati pored svega, znajuci da me je lagao od kada sam ga prvi put srela.

Lagao je o znajuci mene, i da ima mrznju prema meni.

Cekaj.. Zasto me je mrzio? Moram Gemmu pitati vise pitanja u ovoj situaciji.

Uzdisuci, nemarno sam se drzala dok sam hodala unutra.

Anne je bila u kuhinji, kuhajuci nesto, te sam se vratila u dnevni boravak.

''Uredu si duso, izgledas mi zamisljeno?'' Pogledala je u mene, iskreno se smijeseci.

''Oh, uredu sam.. samo malo neke misli.''

Klimnula je glavom, nekako svjesno.

Cekala sam da ona nesto progovori, znatizeljno gledala sam u nju.

''To je decko u tvojoj glavi, nije li?''

''S-sta?''

''Decko!''

Polako sam i lagano odmahnula glavom. ''Ne, nista takve vrste.''

''Hmm..'' Pjevusila je, smijeseci se, dok su njezine rupice na licu bile izrazene.

To me je nekako podsjetilo na Harrya.. Ocito, jer je ona bila njegova majka.

''To je uredu da se zaljubis.. Zapravo da poludis malo. To je uredu da se zaljubis.'' Rekla je ona.