P.S. I hate you(Harry Styles) bosnian translation

Chapter 52.

Blue's POV

*Sedmica dana poslije*

Uzdahnula sam, gledajuci okolo u prazan stan. Jos jednom, vrijeme je za odlazak. No, to je nekako zauvijek zapravo..

Hannah sluzbeno ide za New York za posao koji je odabrala tamo kao modni dizajner, a ja sam odlucila se preseliti u London, prihvacajuci svoj posao kao asistent medicinske seste privremeno. Takodjer, i kao mama koja brine o dvoje djece.

To ce biti prilicno iskustvo za mene. Je li to bilo kako odrasla osoba odrasta? Apsolutno mrzim pomisao odrastanja, mislim postati pored svega.. star.

Ne svidja mi se to uopste.

Nasmijala sam se sebi, podjecajuci se natrag u svoje rane tinajdjerske dane, kada Harrya i mene nije bilo briga za Svijet. Mislim, imala sam brigu za stvarnost, ali on nije imao ni u cemu. No, kako bilo, imala sam najbolji tinedjerski zivot, ikada. I nitko mi to ne moze oduzeti.

Harry je nekako taj koji me je.. korumpirao, ali na nacin na koji sam ja zeljela biti. Pa sam mu zahvalna na tome.

''Blue, jesi li spremna krenuti?'' Cula sam Hannahin poziv iz dnevnog boravka, te sam se automatski trgnula iz svojih misli.

''Da! Da, spremna sam. Samo pricekaj trenutak.''

Trazila sam okolo i razmisljajuci istovremeno, prije nego sto sam uocila list papira na nocnom ormaricu.

Tylerovo pismo.

Nasmijala sam se delikatno, uzimajuci ga za sobom i stavljajuci ga u dzep kaputa.

Izasla sam, prilagodjavajuci se svemu ovome, vidjevsi Hannah nasmijanu.

Bila je u kaputu i u nekakvim uskim hlacama, obje smo odjevene prilicno lezerno.

''Jesu li djeca spremna za poci?''

''Da, jos uvijek spavaju, ali spremni su poci.'' Hannah se nasmijala. ''Oni su u autu.''

Nastupila je tisina, prije nego sto sam pogledala u nju sa tuznim izrazom. ''Hannah..''

''Oh Blue.'' Uzdahnula je glasno, prije nego smo se medjusobno zagrlile.

Obje smo plakale, te sam svoju glavu zakopala u njezina ramenima dok sam slusala nju kako jeca.

Bile smo u trenutno, na ulaznim vratima, te sam ju zagrlila cvrsto.

''T-tako ces mi nedostajtati, sta cu, dovraga bez tebe?'' Plakala je, zatvarajuci oci.

Ona je bila moja najbolja priljateljica jos od prvog dana na UCLAu, zaboga. Kako bih samo mogla gledati kako lahko odlazi na avion za New York?

Nasi letovi su u razlicitim vremenima ipak. Ona ce me napustiti prva, a moj let ce biti oko sat vremena poslije.

''Moras mi obecati da ces me zvati svakodnevno okaj, govorit ces mi sve! Ne zaboravi reci blizancima, da ih njihova teta Hannah jako voli.'' Rekla je, ruke postavljajuci na moja ramena dok je pogledala u mene nedefinisano.

Nasmijala sam se, dok su mi suze zamucivale vid na sto je ona sprcnula. Povrsno, zavrsile smo opet sa grljenjem.

''Nedostajat ces mi. Jako, jako puno.''

Hannah je uzdahnula, brisuzi suze. ''Trebali bismo krenuti.''

''Da, trebale bismo.'' Potvrdila sam, dok smo obje krenule prema autu, Hannah je sjela na suvozacevo sjedalo dok sam ja sjedala natrag sa blizancima.

..

Pijuckala sam svoju kafu dok u oboje od blizanaca spavala u dvokrevetnim kolicima pored mene. Ja cu ih na kraju morati nositi, jer iz nekog glupog razloga, avion mi ne dopusta da se kolica unutra nalaze.