P.S. I hate you(Harry Styles) bosnian translation

Chapter 3.

*mjesec dana kasnije*

Blue's POV

''Dakle, ako prekrizis visestruko, dobit ces vrijednost X.'' rekla sam, klimajuci glavom.

On je prepisao zadatak u svesku, dok sam se ja osmjehivala.

Cudno je to da je zapravo uzeo da radi domacu zadacu.

''Je li to to?''rekao je, nakon sto je omalovazavao par stvari.

''Mmm. Dobro. A ako se pojednostavi..'' moj glas je zastao.

''Err..to je cetvrtina?''

''Ne, polovina'' odmahnula sam glavom.

''Ne.. ako podijelis ovo,ocito ces dobiti cetvrtinu.''

Podigla sam obrvu.''To se jebeno raspravljas sa mnom?''

''Ugh, jebote Blue. Provjeri na kalkulatoru.''

''Dobro.'' Nevoljko i zacudjeno sam pronasla kalkulator na telefonu i pocela tipkati.

I tacko je pokazalo 0,25, sto je zapravo cetvrtina.

Podigla sam ponovo obrvu. Mogla sam se zakletiti da je bila polovina korjena.

''Ha! Priznaj, pametniji sam od tebe,'' bezobrazno se smijao. Prevrnula sam ocima.

''Moras znati, ja sam jos uvijek medju najboljima u razredu, dok si ti jos uvijek na Algebru 1.''  potreseno sam rekla, trljajuci ruku.  ''Imao si srece Styles.''

Bili smo trenutno u njegovoj kuci i proslo je mjesec dana od kako dolazim u njegovu kucu i kako ga poducavam.

Mislim da bi se cak moglo reci da sada zna mnogo bolje. Poboljsao je svoje ocjene sa D(to vam je kod nas dvica) na C+(to je kod nas tri plus). U posljednji mjesec dana postao je sjajni, aroganti kreten.

''Dobro, recimo... Kako bi bilo da se malo odmorimo?''

''Lijep pokusaj, ali ja moram biti u kuci za sat vremena.'' uzdahnula sam.

''Zasto, tvoji roditelji misle da ucis?''

''Ne, zapravo rekla sam im istinu, rekla sam da poducavam prijatelja''

''Prijatelj? Dakle, ja sam sad prijatelj?''

''Lagala sam.'' nasmijala sam se, prevrcuci ocima.

''Lagala si za mene?'' nasmijao je se, jos uvijek prihvacajuci cinjenicu da mu zapravo pomazem.

''Nemoj se gurati Styles, ili cu ti ugurati ovu olovku u guzicu.''

Nasmijao je se. ''Mozda bi htjela obrnuto.''

Bio je iza mene, te sam mogla osjetiti da svojim medjunozjem se trlja od moj donji dio ledja, gotovo do mog dupeta.

Udahnula sam, shvatajuci na sta je mislio. ''Odvratan si.''

''Ali ti volis ovo.'' Harry mi je namignuo, obrgleci me, ljubeci me gladno.

Prevrnutao mi je se stomak od ovoga.

Ovo je sve tako lose.

''Mislim da je vrijeme da te napustim,'' odmahnula sam glavom, uzimajuci svoje stvari, krenuvsi prema vratima.

''Sto? Nismo jos zavrsili,'' Usne je priblio na moj vrat, namjerno ostavljajuci ugriz.

''Ne, ne, ne. Mislila sam da te napustam zauvijek.'' odgurnula sam ga, na sto se on namrstio, podizuci obrvu.

''Kako to mislis?''

''Harry sta mislis sto bi moji roditelji ucinili kada bi saznali da imam sex gotovo svaku noc sa skolskim buntovnikom. Oni bi me ubili. Idem na Sveuciliste u Stanford, jednostavno ne mogu povodom toga nista uciniti.''

''Stanford? Nije li to u Kaliforiniji?''

''Da, znam, znam. Trebala sam ti reci. No, tu su druge djevojke koje mozes jebati, znas?''

Nije rekao nista. ''Pa, to je super, necemo se vise nikada vidjeti?"

''Zao mi je.'' odmahnula sam glavom.

''Znas sto? Mrzim te. Jebeno te mrzim. Hvala ti za sve zabave i igre.''

To su bile njegove posljednje rijeci, prije nego sto me ljutito gurnuo. Mislim da mogu sebi doci.

Vise nikako nisam razgovarala s njim nakon toga.

Mislim da je nasa zabava zapravo gotova.

Ozbiljno, imala sam takvu buducnost ispred sebe...morala sam se usredociti na fakultet.

...

*Maturski dan-2011 godina.*

''Zelio bih pozvati jednu od nasih ucenika, zapravo jednu od najboljih nasih ucenika, godspodjicu Blue Anderson.''

Nasmijala sam se kada je sve odjednom ozivjelo, te su mi svi poceli formalno pljeskali, dok sam ja hodala do pozornice.

Dobila sam diplomu i 4 medalje i tko jos zna sto i definitivno ce me primiti u Harvard.

Prije nego sto sam stigla na pozornicu, nasmjesila sam se kako bi me uslikali.

''Mi smo generacija 2011. godine. Neke od vas poznajem jos od osnovne, a za neke sam tek upoznala ovdje. Kako god. Sve nase razlike su nas spojile. U srednjoj skoli, uobicajno je da ucimo ili pak da padamo iz nekih stvari, ili je to pobjeda ili gubitak.''

Svoje oci sam usmjerila ka guzvi i slucajno sam usmjerila pogled ka Harryu. Rijeci koje sam htjela izgovoriti sam zaboravila.

''Ponekad postoje ljudi koji vam ne odgovaraju, ali bez obzira na to, oni vas na poseban nacin cine sretnim. Postoje ljudi koji vas preziru. Ali razlike su te koje zblizuju ljude.'' Gledala sam dalje.

Prije nego sto sam nastavila sa govorom, uobicajni kreteni iz skole poceli su sa glasnim zvizdanjem.

''Jebena pozorna azila.''

''Ti si jebeno plasticna.''

''Kurvo.''

Boreci se sa zrakom, progutala sam pljuvacku, sto je na mikrofonu se oglasio.

Uzasno sam se osjecala, gledajuci svoju sramotu.

Harry je odmah ustao zajedno sa svojim 'prijateljima' ,  krenuvsi sa njima.

Srce mi se slomilo, dok su mi suze priketile da se prospu.

Mislim, dala sam sve od sebe za njega.

Suza mi se spustila na svu tu scenu.

Mrzim ga, jebeno ga mrzim.

Potrcala sam, trceci sa pozornice koliko sam brze, izlazeci iz dvorene, te sam pronasla zid kako bi se mogls nasloniti na njega.

Vristala sam, stavljajuci ruke na glavu.

Mrzim Harrya jebenog Stylesa. Za sve.

Posljednja stvar koju bi trebala uciniti je da ga zaboravim.

Jednostavno ga necu zaboraviti.

....Adios...

jos jedan nastavak vote & comment :)

iskreno jedva cekala sam da postavim ovaj nastavak xd