P.S. I hate you(Harry Styles) bosnian translation

Chapter 56.

Harry's POV

Sutradan, bilo je oko deset sati ujutro sto je rijetkost za mene da ustanem ovako rano, ali.. Uglavnom.

Potrcao sam niz prilaz svoje kuce, dok sam se gotovo spotaknuo niz stepenice, uzdisuci.

Odmah sam brzo poceo kucati, gotovo lupajuci svojim rukama sve vise, vjerovatno bi moglo se reci da sam veliki nered upravo sada.

Morao sam razgovarati s Blue.

Morao sam vidjeti blizance.

''Ajde!'' Bijesnio sam, prolazeci rukom kroz kosu izbezumljeno.

Gemma je otvorila vrata, izgledala je tako zrelo od kada sam je poslijednji put vidio, dok je izbrazdala obrve.

''Harry? Pa sranje, sta nestao si u akciji.'' Pogledala me je gorko, dok sam je ja posmatrao u negodovanju. Njezin ton je imao nagovjestaj sarkazma.

''Gemma.'' Uzdahnuo sam, pokusavajuci posegnuti za njom, ali ona je se brzo izmakla.

''Pet godina, Harry. Tyler i Emma ni ne znaju dovraga tko si, jer od pet nakazanih godina, nisi dosao ni jednom.'' Glas joj je potresao, dok je gledala dole prema podu, vjerovatno nije me mogla pogledati. Suze su joj ubadale u oci na sto je brzo uzdahnula.

''Nisi spreman biti otac, to je to. Nije li?'' Ona je gotovo ispljunula.

''Gemma, vratio sam se jer ju volim. Zelim vidjeti svoju djecu, i zao mi je sto nisam otac kakav sam htio da budem.. To nije bila moja odluka pored svega. Menadjer je jednostavno rekao, zaboravi ih i drzi se benda. Ne znam, ali ja sam potpuno bio posten i jednostavno se drzao toga. Slava me je obila od glavu. I mozda i zato sto sam mislio da ce Blue biti ovdje uredu, sama da podize djecu. Nije li to bilo ono sto je ona zeljela da ucinim? Ostati daleko od djece, tako da ne bi bili javnostima pred ocima? To je ono sto sam ucinio Gemma, poslusao sam ju i ostavio sam je, jer sam je volio, i zelio sam da bude sretna. Ubio bih se samo da vidim njezin osmijeh, samo da vidim nju zadovoljnu. A ako je to znacilo da ne vidjam svoju djecu kako odrstaju da bi ih zastitio od medija, onda bih to ucinio. Nisam ih samo tako ni od kud zaboravio. Nikad nisam bio takva osoba, i ti to znas.''

Bila je bez rijeci koliko su samo iznenada izasli rijeci upravo iz mene, u potpunosti. Nisam bio za posrane izgovore, i to je prilicno ono sto sam mislio.

Gemma je procistila grlo, lagano se vrpoljeci. ''Trebao bi razgovarati s njom. Reci joj razlog.'' Govorila je tiho. ''Jos uvijek zivi tri kuce niz ulicu.'' Prekrizila je rukama, gledajuci me.

Moj zeldac se prevrnuo u tjeskobi, na sto sam postavio svoje usne u tanku crtu. ''Kako je ona?'' Prosatpao sam.

''Dobro. Povremeno nas posjeciv sa blizancima. Oni su odrasli Harry, oboje imaju pet godina i sada idu u preskolsu godinu.'' Ona je promrmljala, slijezeci ramenima. ''Propustio si veliki dio njihovog djetinjstva Harry...Ali mi obecaj. Neces bombadirati djecu, plakajuci i govoreci im da si njihov otac. To ce ih zbuniti.. Har, samo slijedi Blueina upustva uredu? To je njezin izbor, ako se zeli da se sa djecom upoznas ili ne.''

Klimnuo sam glavom nakon nekog trenutka.

''Uredu. Reci cu mami da si zamahnuo sa strane, i da si jednostavno odjednom.. ovdje. Ona je pod tusem.''

''Hvala ti tako puno, Gem. Za sve.'' Nasmijao sam se slabo, dok sam se polako nagnuo u zagrljaj, kako bih zagrlio sestrin mali oblik.

''Nema problema, uredu? Ti si moj brat, tako da..''

Izvukao sam mali osmijeh, dok me je ona tapkala po ledjima.

..

Blue's POV