Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 3

Gledala sam ih u nevjerici ,nmg vjerovat da vukodlaci postoje,iz razmišljanja me je jedan od njih povukao,gledajući me –Jesi dobro? – upitao me je,ja sam se lagano pomakla unazad,gledaci ih u nevjerici ,odjednom me nesto počelo boliti u trbuhu i glavi,pogledala sam sam u njih –Šta mi se događa?? –pogledao me je drugi -Izgledaš normalno bez promjene- klimnuo je drugi potvrdno –Boli me trbuh i glava..to je sigurno zbog vas..- gledali su me u čudu,jedan mi je prišao blizu,čučnula sam se i sklupčala sam se –Pogledaj ju,to se ne događa kod normalne preobrazbe vuka ,ako je uopče vuk.. – rekao je prvi,drugi je klimnuo i pretvorio se u vuka i pomocu misli je pozvao još par vukova ili vukodlaka više nisam bila u ništa sigurna –Dolazi vas još? –Upitala sam prvog ,naravno zaboravila sam ih odmah pitat ime,kako sam glupa.. klimnuo je potvrdno –Am i da zovem se David- rekao je,pogledala sam ga u čudu –Znam da te muči moje ime pa sam ti rekao,ne brini nemam nikakve moći u ljudskom obliku –Moći?-pitala sam znatiželjno,on je klimnuo –Ali samo neki ih imaju- nasmijao se,za to vrjeme su se sa onim crnim pojavila još tri vuka,dva smeđa i jedan crni,dva su ostali u vučjem obliku,a jedan se pretvorio u žensku osobu,wtf? ima i vučica..imala je oko tridesetak godina,pogledala sam ju u čudu,došla je do mene –Ne boj se,samo ti želim pomoć-rekla je,klimnula sam,pogledala mi je u oći i lagano se odmaknula,otišla je do velikog smeđeg vuka i nešto mu je šapnula,zarežao je na mene kratko,a zatim me sa zanimanjem gledao..

Što se mjesec više približavao horizontu jače me boljela i glava i trbuh,sklupčala sam se od bolova,gledali su me svi u nevjerici,naj prvi dečko David,krenuo je prema meni,ali je veliki smeđi vuk zarežao na njega, pogledala sam u daljinu i vidjela plave svjetleće oći,zagledala sam se u njih,a kada su svi pogledali u taj smjer,nestale su,pa su pogledali opet u mene..

Lagano sam ustala i krenula prema djelu di sam ušla u šumu,onaj veliki smeđi vuk je krenuo prema meni,cura ga je dozivala da se vrati,ali nije slušao,nastavio je hodat zamnom,režeci na mene,okrenula sam se i zatim je skočio na mene i srušio me,vidjela sam njegove bijele očnjake kako se približavaju mojem vratu,stavio je svoju veliku šapu na moj trbuh pridržavajući da mu ne pobjegnem,ko da je to moguće uopće,zatim se čuo pucanj,smeđi vuk se povukao i pobjegnuo prema šumi zajedno sa ostalima,čula sam dozivanja,brzo sam se ostala,protresla glavu i bježala prema kraju šume od kud sam ušla,bila sam par metara od svog tate,kad me odjednom nešto pokupilo,protresla sam opet glavom i maknula kosu sa lica što mi je lepršala na vjetru ,pogledala sam prema podu i vidjela da sam na vuku,da..na vuku sam,omg..i to na Davidu,primila sam se za dlaku njemu,u sebi sam mislila gdje sad idemo,uzvratio mi je misao-Idemo te sakriti- blokirao je svoje misli od tuđihda ga samo ja mogu ćuti,nakon desetak minuta trčanja,stao je ispred neke male špilje,spustila sam se i pokazala na nju,klimnuo je,ušla sam u tu malu špilju i uzdahnula,došao je zamnom i pretvorio se u čovjeka,to mi je još uvjek bilo nevjerojatno,pogledala sam ga –Zašto me je htio ubiti? – upitala sam ga,pogledao me je –To nam je alfa,znaš šta je alfa? – klimnula sam potvrdno – Am ti si vidjela vukodlake ,a nisi vukodlak..pa otkrila si našu tajnu,zato te mora ubiti..- rekao je gledajući u pod –Da si vuk već bi se preobrazila razumiješ me? – upitao me je,pogledala sam ga –A šta ako se preobrazim u vuka? - zantiželjno sam ga pogledala,nastavio je gledat u pod –Zabrinjavaju me tvoje oći..od vukova samo jedan vuk ima takve oći- rekao je –Liam? Msm tako ste ga nazvali kad sam vas upoznala- klimnuo je glavom,primila sam se za glavu,sranje..zašto me tako boli? Ovo nije normalno.. –Jesi dobro?-pogledao me je zabrinuto,odmahnula sam glavom za ne i izašla iz špilje na malu čistinu pokraj špilje i pogledala u mjesec,bio je tako sjajan i preljep i točno na sredinu neba je došao,odjednom me prestala bolit glava i trbuh,David je došao do mene i uhvatio me je za rame,zarežala sam na njega i ubrzo se primila za usta,okrenula sam se prema njemu,odmaknuo se od mene –Ovo je ne moguće- pretvorio se u vuka samo odjednom ,odjednom sam osjetila,rasli su mi očnjaci,zatvorila sam oči,ovo se događa meni,David pomozi mi,govorila sam u mislima,samo sam čula tiho tulenje u njegovom glasu –Nmg..nisi poput uobičajenih vukova- rekao je,a onda sam čula glasno udaranje nečijih šapa o pod –moramo brzo ići,alfa dolazi ubit če te-rekao je –Ali nmg se pomaknuti- došao je ispred mene i stao da nitko ne može do mene,došao je skoro cijeli čopor,alfa mu je naredio da se makne,odbio je ,a onda ga je ugrizao,David je bolno jaknuo i maknuo se,alfa je došao do mene,izbacio kanđe i zamahnuo prema meni,u tom trenutku ko da je sve nestalo,nakon par sekundi sam se osječala drugačije,počela sam režati,vidjela sam da imam velike bijele šape,zauzela sam stav režući na njega,svi su se od čopora odmaknuli unazad,osim alfe,gledao me je u čuđenju,bio je iznenađen i to jako –Ostavi me na miru- zarežala sam i krenula sam prema njemu podignute glave,da zna da sam spremna boriti se ako treba,ona smeđa vučica krenula je prema meni ,ali ne da mi naudi nego ko da joj je čast vidjeti me,zaustavila sam režanje i čudno ju pogledala,u mislima sam čula –Dobro došla u svoj čopor vučice,čekali smo te jako dugo- rekla je veselo,lagano sam se podsmjehnula –A zato ste me htjeli ubiti? – pogledala sam u alfu,smeđa vučica se podsmjehnula – Ja sam Elisa,a vučje ime mi je Mjesečeva zvjezda-nasmijala sam se,-Ovo je kraljevska šapa ,a ostale češ upoznat– okrenula se prema alfi,pogledala sam di je David,vucica je znala koga tražim -Srebrni vuće dođi-rekla je i David je došao do nas u čudu,pogledala sam ga –Ne brini ne grizem,kako šapa?-zabrinuto sam ga gledala i spustila se do njegove šape,vidjele su se naznake zubi na njoj,polizala sam mu šapu i podignula glavu,doslovno je buljio u mene,kao i svi ostali,gledala sam ih –Šta?- David je prvo mene pogledao pa u svoju šapu pa opet u mene,pogledala sam u njegovu šapu,nije bilo više rane,na njegovoj nogi,šapom sam se po glavi pogladila ,još uvjek nisam bila svjesna da sam vuk,a vec imam i moć,okrenula sam se i vidjela da sam sva bijela,prvo sam mislila da samo bijele šape imam,zamahnula sam repom i sjela i uzdahnula,pogledala sam okolo ,svi su me gledali iznenađeno,gledala sam u njih –Šta vam nije jasno? Pa pun je mjesec..-rekla sam u svojim mislima,a onda sam se sjetila pun je mjesec,trebala sam sa Miom i Davidom ići gledat mjesec i slušat zavijanje upravo sad,a ja sam bila vuk.. okrenula sam se i krenula prema rubu šume od kuda sam i ušla u nju,alfa je protresao glavu i došao ispred mene –Ne možeš tamo!! Sad si vukodlak- rekao je pomalo oštro,odmahnula sam glavom –Odi kući..ja nikad više neću vidjet svog oca i prijatelje-rekla sam pomalo tužno zatim su došla još dva vuka,to je bio onaj crni sav iznenađen,klimnula sam prema njemu –Da to sam ja- rekla sam u mislima,klimnuo je glavom,a iza njega je izašao jedini bijeli vuk koji je izgledao baš kao i ja,imao je preljepe plave oći,msm i ja sam imala plave,ali njegove su me očarale,zastao je kad me je vidio,malo sam nakrivila glavu gledajući ga,bio je tako sladak,David je umirao od smjeha,pogledala sam ga –Znam tvoju moć sada- odmah je zašutio,dok su nas ostali i dalje gledali čudno,krenula sam prema bijelom vuku... 

-Ionako nitko ne čita,al postavljat ću dalje djelove jel mi priču drugdje večina čita :) 

-Vote i kom pls.

-Ako nešto ne valja pišite u kom :)