Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 42

  Krenuli smo kroz šumu natrag do čopora naravno bez doručka,ali bili smo opet zajedno..
Pogledala sam Očnjaka -Šta ako me ne voli vise nitko tamo i zamrzili su me zato sto sam pobjegla..- upitala sam i sama iznenađena svojim pitanjem -Svi te vole ovakvu kakva si,ne brini - pogledala sam ga,osmjeh mu je cjelo vrijeme bio na licu,izgledao je i sretno i umorno u isto vrjeme..

Došli smo do čopora,isprva me nitko nije primjetio,svi su se raspitivali o hrani tj. Zašto nema dorućka,uzdahnula sam lagano.Elsa je krenula prema nama -Očnjace našao si nešto vrjednije od hrane- nisam znala jeli to bila tvrdnja ili retoričko pitanje,samo sam ju pogledala,on se osmjehnuo i krenuo naprjed prema njoj -Imas jos one ljekovite trave ? Msm da ce mi trebat..- upitao ju je,a na njenom licu se vidjelo iznenađenje -Očnjace je li sve uredu? On je samo klimnuo i otišao u špilju,potrčala sam za njim i srela Srebrnog vuka,klimnula sam sa njuškom,zamahnuo je repom kao pozdrav i izašao,sjela sam do Očnjaka i gledala ga zabrinuto -Mogao si mi rec da si povrjeđen.."spustila sam njušku na šape i uzahnuka -Ja sam uredu,al neke stvari mi ti ne možeš pomoci..- puhnula sam kroz njušku i pogledala ga - Ok..- okrenula sam glavu na drugu stranu i zatvorila oci ,iako je skoro bilo podne,ja sam bila previse umorna i nekako iscrpljena..

Budim se ujutro pored njega,svi jos spavaju,okrenrm se prema njegovim leđima,stavim njusku njih i zaspim ponovo..
Budim se opet kasnije,nikoga nema ovaj put kao niti njega,ustanem se,rastegnem i izađem van,ugledam samo Srebrnog vuka,dođe do mene i osmjehne mi se -Gdje su svi?- zjevnula sam -Danas je noć punog mjeseca tj. Jućer kad si spavala je počelo -nasmijao se,uzdahnula sam -Zasto si ti onda vuk i di je Očnjak tj. Liam..- pogleda sam uokolo ne bi li nekog uocila -Zato sto sam cekao princezu da se probudi iz zimskog sna - suzdrzavao se od smjeha -A Liam je otisao do grada ne brini sad bi se trebao vratit- klimnula sam -Ajde odi curi slobodan si - nasmijao se na to i otisao,sjela sam ispred spilje,lizala se i cistila se cekajuci ga..

Lezim ispred spilje sa njuskom na podu,jos nije nitko naisao..lagano odustajem i povlacim se u spilju,odjednom cujem suskanje u grmlju,krenem prema grmu režeći na njega doslovno i pažljivo se približavam,ćujem neko psovanje,ne mogu baš glas prepoznat malo je predaleko još,pripremim se za napadalaćki skok,ovo nije vuk sigurno,čovjek je,šta ako je lovac i upucat ce me kad skocm,nisam sigurna mogu li toliko riskirat,pritajila sam se kod grmlja i čekala da izađe meni pred oći,legla sam skroz na zemlju,odjednom prestane šuškanje i tišina zavlada,pogledala sam oko sebe ,ali nema nikoga,srce mi je počelo jaće udarat..

Odjednom netko me povuće za rep odiza,refleksivno sam odskoćila i otrčala prema stablima -Leah -ćula sam glas iza mene,naglo sam se zaustavila i pogledala iza sebe,Liam je tamo stajao i smijao se ko da su ispred njega prošla dva retardirana klauna,stisnula sam obrve i krenula prema njemu,odjednom se prestao smijat,ali je i dalje imao osmjeh na licu -Šta je ?Psić se uplašio? - napravio je onako pupy face i pogledao me,skoćila sam na njega srušeći ga,zatim sam se pretvorila u čovjeka nazad -Srećo napravi mi to još jednom i..- prelazila sam prstima niz njegov trbuh sve niže -ostat ćeš bez nećega tebi jako potrebnog-namignula sam mu i ustala se,osmjeh je sišao sa njegovog lica i sad je izgledao ozbiljno -Ti si opasna kad si ljuta- ustao se,uhvatio me je za ruku i naglo privukao sebi tako da sam udarila o njegova prsa -Ali previše me voliš da bi tako nešto napravila- prislonio je svoje usne na moje i strastveno me poljubio,uzvratila sam..

Ćim smo se odmaknuli jedan od drugog,udahnula sam zraka kojeg je ponestalo u mojim plućima nakon poljubca,pogledala sam ga i nasmijala se -Di idemo?- primio me za ruku i isprepleo naše prste -Kod tvoje majke - rekao je to ko da je to najobičnija stvar na svjetu,ukopala sam se doslovno na mjestu i zurila u njega par sekundi -J..ja ne mogu..- zamucala sam gledajući i dalje u njega -Pa kad tad ćeš morat,bolje što prije,a i ja ću biti uz tebe- osmjehnuo mi se -Ali Liam nisam ju vidjela deset godina.. Nije to lako..-spustila sam glavu,podigao mi ju je -Znam da nije..ali moraš barem pokušat,možda postoji razlog zašto ju nisi vidjela tolko..- uzdahnula sam i pogledala ga u oći -Pokušat ću.. ali ti me nećeš terat da ostanem ako ne želim- na ovo zadnje sam povisila ton,klimnuo je i poljubio me -Kako got ti kažeš..- uzvratila sam i nasmijala se..

Krenuli smo prema pješaćkoj stazi koja je vodila van iz šume prema gradu,dok smo hodali razmišljala sam o njoj kako bi mogla izgledati,da li se uopće promjenila,kako će reagirati na mene i zašto izgledam trenutno ko da sam bila rano ujutro na trčanju sa rasčupanom kosom,na mjestima mi je majca bila prljava,a preko nje sam imala crnu pliš vestu koja je bila iznošena,naravno izgledala je novo kad sam ju obukla zadnji put kod tate,jedino dobro mi je stajala crna trenirka sa tirkizno rozim oznakama po sebi,uzdahnula sam,izgledam ko najveći klošar..dok se gospodin sredio,jedino je bio malo prašnjav po majci pošto sam ga srušila na pod..

Pogledala sam ga -Idemo prvo negdje da se sredim? izgledam ko da sam bila oteta pa si me sada spasio- nasmijao se na to -Kasnije..meni si sasvim uredu ovako,msm nejdeš nigdje posebno- podigla sam obrvu -Znaš da ona neće pustit nekog ovakvog u svoj stan ma gdje god bio..- gledala sam ga cijelo vrjeme dok smo se spuštali sve više u grad -Ne brini oće,a i znam di živi hah-rekao je gledajući ispred sebe -Jao majko pa sad si i detektiv postao.. bit će te sramota hodat po gradu samnom ovakvom-glavom je odmaknuo za ne dok smo sišli skroz na cestu ispred koje se prostirao pješački prjelaz.. 

 Uživajte !! :* 

Vote i kom :D