A onda sam čula –Leah..od kad si ti vukodlak?- pogledala sam okolo gledajući tko je to rekao,a jedino kog sam uočila je onaj novi dečko,smeđe kose i smeđih očiju,visoke sportske građe,imao je na sebi samo trenirku i neku običnu majcu,pustila sam Liama i krenula prema njemu gledajući ga –A ti si?- upitala sam ga,nasmijao se samo,pogledala sam u prema Liamu,nije ga vise bilo na onom mjestu,valjda je otišao,ali zašto..
Pogledala sam opet u tog lika,ali malo bolje,a onda sam primjetila,njegov glas,način na koji se smije i njegove oći,bio mi jako poznat..
Prstao se smijat,a onda me pogledao –Vrjeđa me to što me ne poznaješ- rekao je pomalo umišljeno,podigla sam obrvu –OO,ali ja znam ko si ti,ti si lik koji me je jahao prijepodne-Namršteno sam rekla i krenula se okrenut,a onda me povukao za ruku,pribio uz sebe i poljubio.
Instiktivno sam se pomaknula i ošamarila ga tako da mu je ostao cijeli crveni otisak moje ruke na obrazu –Kako se usuđuješ?? – primila sam ga za vrat i pribila uz drvo..lako se oslobodio stiska –Ne sječaš se toga??- primio se za lice i lagano prelazio po njemu dok mu se sve više žarilo..
-Flashback-
Sjedim ispred škole na klupici i slušam muziku kroz slušalice,odjednom osjetim da netko sjeda pored mene i skida slušalice –Jesam ti falio?- nasmješim se na to i okrenem se prema njegovim smeđim oćima boje kestena gledajući ga tako,ostavi jedan poljubac na mojim usnama,uzvratim i zagrlim ga –Jesi,naravno- uzvrati mi zagrljaj..ustanemo se i odemo u školu..
-End of Flashback
Pogledam ga i lagano se osmjehnem –Mike?- klimne,wow promjenio se,stvarno je na bolje,krenem prema njemu da ga zagrlim,a onda opet jedno sječanje..
-Flashback-
Hodam prema njegovoj kući,dogovorili smo se da ću danas doći kod njega,pošto mu nema roditelja,obukla sam plavu lepršavu haljinicu i našminkala se,krenula sam ranije da ga iznenadim,došla sam do njegove kuće i htjela pokucat,vidjela sam da je otključano,čudno..ušla sam unutra i tražila ga po kući –Mike?- dozivala sam ga,ali odgovora nigdje,krenula sam stepenicama prema njegovoj sobi,otvaram vrata od sobe,a on se valja i ljubi sa nekom drugom po krevetu..
Oči su mi se napunile suzama i stajala sam tako nekoliko minuta dok me nije skužio,ustao je i krenuo prema meni,pobjegla sam iz kuće i nastavila trčat prema kući,nitko me tako nije povrjedio do tad,bili smo u vezi godinu dana i stvarno sam ga voljela..od tada sam se promjenila ,drugi stil oblačenja,drugaćije ponašanje i odlučila sam više nikome dati svoje srce..
-End of Flashback –
Došla sam do njega,jedna suza mi je stajala u oku spremna da poteče,opalila sam mu još jednu šamarčinu sa druge strane,ovaj put su nas svi vidjeli,okrenula sam se i krenula prema naprjed hodat,ona suza mi se spustila niz obraz,prošla sam pored svih ko da sam duh i otišla duboko u šumu,zašto se morao vratiti baš sada,kada mi je život napokon dobar,vratio se da mi ga opet uništi..
Sjela sam na jedan kamen i gledala u mali pototićić što je tekao niz zemlju obasjan mjesećinom,par suza mi je poteklo niz obraze..
Čujem nećije korake iza sebe,ali se ne okrečem,bolje ako je on da ode odmah,gledam u pod i pokušavam se smirit,odjednom ugledam one preljepe plave oći ispred mene,podigne ruke do mojih obraza i obriše suze,nisam više mogla izdržat,zagrlila sam ga i suze su mi se sljevale niz obraze,disanje mi se lagano smirivalo dok me grlio i lagano rukom prelazio preko mojih leđa,znao je da nisu potrebne rječi,samo jedan običan zagrljaj..
Odmaknula sam se od njega i pogledala ga,osmjehnuo mi se lagano i obrisao mi suze sa lice,gledala u njega jedno vrjeme,zbog njega se uvjek bolje osječam,uvjek je tu za mene..
Osmjehnula sam se i ustala se,on je zamnom –Nije vrjedan ničijih suza,a pogotovo ne tvojih- uhvatila sam ga za ruku i isplela nam prste –Znam..nisam mogla izdržat..- pogledala sam u pod,podigao mi je bradu -You raise me up,so I can stand on mountains,you raise me up,to walk on stormy seas- rekao je svojim predivnim glasom punim emocija,zabila sam glavu u njegova prsa i zagrlila ga,poljubio me u glavu i lagano prolazio po mojoj kosi.
Pogledala sam ga i poljubila njegove meke usne,uzvratio je i nasmijao se –Ako hočeš ostat ćemo ovdje sve do jutra- primila sam ga za ruku opet i krenula –Ne,vratit cemo se- odgovorila sam odlučno –Uredu,prebit ću ga ako te bude ikako povrjedio opet- nasmijala sam se i pogledala ga –Volim te- ...
Vote i coment!!
YOU ARE READING
Bijeli očnjak ( White Fang )
Werewolf"Should I ask myself in the water What a warrior would do? Tell me, underneath my armor Am I loyal, brave and true? "