Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 11

–Zašto ne podnosiš ostale muške iz čopora?-upitala sam pomalo zastajkujući,a onda se podigao sa poda i sjeo –Am zašto te to zanima?- pogledao me je namršteno,ostala sam ležati gledajući ga –Pa sa nikim od muških osim sa Alfom se ne družiš – odgovorila sam gledajući ga,uzdahnuo je –Kad je došao na mene red da se preobrazim našao sam se u šumi slučajno i to tjekom lova,onaj vuk šta si ga upoznala Crni oblak i Srebrni vuk su bili u lovu valjda mu je crni bio mentor nez..pošto Srebrni vuk ne lovi,naišli su na mene i napali me,Mjesečeva zvjezda me spasila tad,ali je uspjela odvuć samo crnog vuka,Srebrni vuk me napao i tada sam se pretvorio u bijelog vuka,svi su to vidjeli i onda me Alfa htjeo ubiti,jer bijeli vukovi su rjetki ili uopce ne postoje pa sam im ja predstavljao opasnost,ali se Mjesečeva zvjezda očarala mojim izgledom i tada sam bio uplašen,znam nemoguće povjerovat-nasmijao se na to –Ona me je uzela pod svoju zaštitu i postala mi mentorica,tada nije bilo ženskih vućica osim nje u čoporu,a muški su me stalno napadali pa si nikad sa nikim nisam bio dobar-nastavio je pričat,gledala sam ga pozorno,ustala sam se i pomaazila se o njegovo krzno –Da sam im ja tamo bila pojela bi ih sve za večeru debili..-rekla sam mršteći se,prasnuo je u smjeh i smijao se dugo,krenula sam se smijat i ja –Dap ja sam ti divlja agresivna bijela kugla,kad poludim bolje me se čuvaj – smijem se –odgurnuo me je šapom i pala sam na pod,ustao se i nagnuo nad mene –Ti si stvarno posebna,nisi kao ostale- rekao je i polizao me po njušci,da sam mogla sad bi se zacrvenila ko papričića,samo sam nagnula glavu ,osmjehnula se i savila uši malo u iza,gledao me je sa osmjehom,čula sam nećije zakašljavanje u pozadini,on se okrenuo i brzo pomaknuo sa mene,vidjela sam Alfu,ustala sam se naglo i sjela do Bijelog očnjaka –Bijeli očnjaće trebaš mi nešto-rekao je Alfa i izašao van,on je krenuo za njim,pogledala sam van i vidjela da odlaze,uzdahnula sam i legla na drugi kraj špilje di je skroz mračno,zatvorila sam oći,pokušavajući zaspati,ali bezuspješno,kada sam napokon utonula u san sanjala sam Bijelog očnjaka kao Alfu,ja sam stjala do njega,a jedini poznati mi je bio onaj crni vuk,srebrni vuk i nekoliko novaka,ostali su svi bili novi,vidjela sam zatim u snovima napad dugog čopora,razišli smo se,ja sam ostala sama,a onda me nešto probudilo,otvorila sam oći i pogledala oko sebe,Bijelog očnjaka nigdje nije bilo,ustala sam se naglo i istrčala iz špilje,bila je rana zora,nigdje nikoga,otrčala sam do Alfine i Elsine špilje,tamo ih nije bilo,pogledala sam oko sebe bila sam potpuno sama,pognula sam glavu i otišla u špilju,tamo sam legla i stavila njušku na šape dok su mi suze klizile niz bijelu dlakom pokrivenu njušku,nisu prestajale,pokušala sam ih zaustavit,ali ništa samo su tekle dalje i tako nekih desetak minuta,odjednom su se čuli eki razgovori,nije me bilo briga,nisam htjela nikoga,samo njega da ga opet vidim,po drugi put sam se osječala usamljenom,slabom i nezaštićenom,a onda sam osjetila da je netko ušao u špilju ,podigla sam glavu i ugledala ga,naglo sam se podigla i potrčala prema njenu mazeći se o njegovo meko bijelo krzno,pogledao me je –Princezo jesi ti dobro??-upitao me je,ali nisam mu odgovarala,samo sam glavu gurala među njegovo krzno mažeći se –Šta se dogodilo?-upitao me je opet,ali ovaj put zabrinutim glasom,podigla sam glavu prema njegovim prelejpim kristalno plavim očima,dok su moje bile skroz mutne -Ja.. ja sam..- zamuckivala sam,nastavio me je gledati –Mislila sam da si me ostavio i otišao-rekla sam pognuvši glavu i gledajući u pod, -Nikada..-rekao je –Zar si plakala ?-njuškom mi je podigao glavu tako da sam ga gledala u oći –Malo..- nisam mogla lagati,bilo je preočito,polizao mi je njušku i pomazio se o moje krzno –Oprosti..išao sam u rani lov sa Crnim oblakom..-rekao je nastavljajući me gledati,uzdahnula sam –Mah za sve je kriv onaj glupi san..-odgovorila sam,pogledao me upitno,a onda sam mu ispričala,izašao je na tren i donio nam doručak,legla sam i počela jest,sjeo je do mene i gledao prema van,pojela sam par zalogaja,a onda mu stavila ostatak ispred šapa –Moraš jesti- rekla sam,klimnuo je u znak da me razumije i krenuo jest,lagano sam vijugala repom po podu ko da ga metem,pojeo je i legao ispred mene –Ostatak dana smo zajedno-rekao je sa osmjehom,uzvratila sam -Što bi voljela danas radit?- upitao je gledajući me –Am ja bi svašta,ali je neostvarivo-pogledala sam u pod –Ajde ajde sve je ostvarivo –nasmijao se –Am ja bi u grad- pogledala sam ga,neko vrjeme je šutio -Vidjet čemo..- rekao je i pogledao prema van –Am željela bi da me naučiš loviti –gledala sam ga,a zatim je ustao –Ajde- izašao je van,krenula sam za njim,otišli smo prema šumi,stao je između nekog drveća i njjušio zrak,zatim smo krenuli dalje,ondjednom sam stala,čula sam nešto,Bijeli očnjak se okrenuo i pogledao me je –Šta je? – njušila sam zrak i osluškivala,dap čula sam i osjetila nešto,ali to nešto očnjaka nije zanimalo,sjeo je i gledao me je,čula sam iza grmlja nešto,mislila sam da je srna,nije bio jasan miris barem ne meni –Postavila sam se u napadački položaj i skočila iza tog grmlja,a onda se čuo glasan smjeh –Bravo čestitam ulovila si zeca – pogledala sam iza svojih leđa tamo je stajao Bijeli očnjak,pustila sam zeca neka ode malo je ošamučen bio ali valjda će se oporaviti ,nekako je odskakutao u grmlje preko puta ,došla sam do očnjaka –Ja sam bar nešto ulovila –rekla sam samouvjereno i prošla kraj njega,nasmijao se i krenuo zamnom –Uz tebe ce svi ostat gladni ako nastaviš zečeve lovit –i dalje se smijao,uzdahnula sam i nastavila dalje,on je odjednom stao -Na onu stranu tamo srne pasu..-skrenuo je sa ovog naseg puta i krenuo prema polju di srne pasu lagano se šuljajući,nastavila sam za njim –Najbolje ćeš naučiti ako sama budeš lovila svoj prvi pljen,ja cu ti govorit samo ako pogrješiš negdje –osmjehnuo se,uzvratila sam i namjestila se za napad –Napadni – naredio mi je ,nagonski sam skočila,iskoristila sam moment iznenađenja i trčala prema najbržoj,već sam joj primakla jako blizu kada me je skužila,sve su se dale u trk,trčala sam za najsporijom srnom,što sam joj se više približavala to sam postala umornijom,skočila sam na nju i svoje velike očnjake zabila točno u njena leđa,probala se ritnut par puta,ali uspjevala sam ostat na njojsve je više posrtala i popikavala se –Pazii- čula sam u svojoj glavi,pogledala sam iza sebe i vidjela da ogrovni jelen trći prema meni,imao je ogrovne rogove,odjednom sam izvadila očnjake iz nje i skočila na pod,skoturala sam se,naglo sam ustala i krenula bježat ne osvrčući se,pobjegla sam prema Bijelom očnjaku,preskočila sam grmlje i pobjegla dalje u šumu,vidjela sam stjenu,popela se na nju i gledala oko sebe,odjednom sam čula šuškanje ponovo..

-Vote i kom !!