Uzdahnuo sam na tu pomisao i njušku spustio na zemlju..
Budim se ujurtro,moje vrjeme za lov,doručak mora biti ovdje kada se probude ostali..izlazim iz špilje i lagano se protežem još uvjek nedovoljno razbuđen,krenem prema unutrašnjosti šume,manja rjeka se nalazila nekoliko metara od špilje,zastanem kod nje i pijem vodu..
Leah P.o.v.
Budim se i poćinje još jedan dosadan dan,ustajem se na brzinu shvačajući da je ovo loše mjesto za nastavak spavanja,protegnem se i krenem šumom lagano i oprezno hodajući,jao već mi fali,a da se vratim? Ili da za promjenu ne budem glupa i nastavim dalje živjet..
Silazim niz hrpetinu kamenja,lagano se spotićući i rušeći sitne kamenćiće što su se okrhnuli od svoje veće većine ostalog kamenja..siđem na nekakvu kao šumsku stazu u nadi da neću srest nekog od ljudi dok budu trenirali u divnoj i očuvanoj prirodi sa zagađenim zrakom punim dušika i svakakvog ostalog zagadljivog smeća..neka mi priroda,kada su tako blizu postavili ceste,još malo pa će i uništiti ovo malo netaknute šume što je ostalo..
Potiho hodam po šljunćanoj stazi pokušavajući svoje misli pospremiti na stranu dok ne nađem doručak,nema zečeva ovdje,a to znaći nema lakog ulova,morat ću uložit veći trud da ulovim srnu koja će mi biti i previše za mene,a to zanći da ću morati naći neku manju špilju ili neki ulaz pod zemljom da sakrijem i sebe i svoj ulov,koji ću imat par dana šta jesti..
Silazim prema jednoj livadi u sklopu šume i osjetim pod šapama kako se tlo zatresuje,krdo je blizu i u bjegu je,to znaći ili je vuk drugi ovdje,ili čovjek ili nešto treće što ih je prestrašilo i potjeralo u trk,sakrila sam se iza jednog velikog drvenog trupca što je samotno stajao na livadi malo podignut pošto je jednom stranom ležao na kamenu,osjetim da mi se krdo približava što je sa jedne strane dobro ,moći ću munjevito napasti i lakše uloviti doručak,ali sa druge strane je loše ne znam što ih je potjeralo u trk prema meni,ako riskiram i naletim na čovjeka moglo bi biti pogubno za mene,ljudi baš nisu skloni tome da ostavljaju vukove na životu kad ih ugledaju,bolje bez doručka,nego bez glave,uzdahnula sam i ostala sakrivena..
Odjednom su promjenili smjer i sad su se kretali prema šumi,ovo je bilo stvarno čudno..
Liam P.o.v.
Došao sam do livade i ugledao stado ispred sebe,namjestio sam se za napad i onda krenuo prema njima,nema ništa bolje od jutarnje tjelovježbe koja počinje naganjanjem srna po livadi,dok ne imoriš i njih i sebe,a na kraju opet ja pobjedim,jer ću i ovako i onako ulovit jednu,čemu onda one troše energiju..
Sve je izgledalo kao da će lov ići sam od sebe,one su trčale ja sam za njima,lagano su se umarale kao i ja,krenule su usporavat ja ubrzavat,a onda su najednom promjenile smjer zastao sam gledajući uokolo šta se događa,stao sam na mjestu dok su one otrčale prema šumi,podignuo sam njušku prema zraku i onjušio..opasnost..bolje da prekinem lov i vratim se..medvjed je u neposrednoj blizini,a ne treba mi da opet tjelovježba..
Leah p.o.v.
Ovdje definitivno nešto ne valja,sve je postalo pretiho,stado je već odavno pobjeglo u nepoznatom smjeru..okrenula sam se da krenem nazad prema šumi ,a onda glasan zvuk kao deranje iz nećijih glasnica,pogledala sam ispred sebe i raširila oći u iznenađenju i strahu istovremeno,medvjed je stajao samo dva metra ispred mene propinjući se,stajajući samo na one velike dve smeđe čupave šape,sve što sam u tom trenutku napravila je da sam se ukoćila i iz grla mi je izašao nešto kao cvilenje,naglo se obrušio na zemlju i krenuo glasno koračati prema meni otvarajući i razapinjajući one svoja usta koliko god je mogao,doslovno sam mislila da su mi kosti izletile iz tjela i pobjegle dok sam sam ja samo duhom ovdje ostala..toliko me je bilo strah,zamahnuo je šapom punom kanđi par centimetara od mene na šta sam se ja instiktivno odmaknula unatrag
Leah ne budi kukavica,to je samo jedan obićni ljuti medo koji te želi pojesti..ili bolje budi kukavica,ali samo pobjegni odavde koliko te god noge nosile,samo nemoj ovdje stajat mrtva si sigurno onda..počela sam sama sa sobom pričat..
Stala sam šapama uspravno na zemlju i prikupila svu hrabrost koja maloprije nije uspjela pobjeć i zarežala na njega,odjednom je opet otvorio onu svoju ogrovnu čeljust i opet onaj jezivi zvuk poput deranja mu je izlazio iz usta,zamahnuo je šapom prema meni promašeći me za par milimetara,na što sam ja izgubila ravnotežu i pala na leđa,ubrzao je prema meni i krenuo me opet udariti,zatvorila sam i stisnula oći u nadi da će malo boljeti..nakon par trenutaka ništa,lagano sam otvorila oči i vidjela ga kako se tuće sa velikim bijelim vukom,dok ga je god medvjed napao on ga je ugrizao režeći glasno na njega,trepnula sam par puta i pogledala bolje,Očnjak se tamo tukao i borio sa medvjedom spasivši mene tako..
U ovom trenutku većina cura bi razmišljala o svom junaku kako ju je spasio i blablabla te stvari,dok sam ja svaki put sa strahom u oćima brojala svaki udarac koji je primio,da sam imalo hrabrija i da nije hrabrost pobjegla ko muha bez glave sad bi mu se sigurno pridružila da ga što prije pobjedi,ali ja sam bila ukoćena..
Nakon pola sata medvjed je odlučio oćito da ovo nikamo ne vodi,odustao i pobjegao,a ja jedva da sam napravila dva koraka od tada..kada se više nije niti vidio niti ćuo,odlučila sam se napokon pokrenuti,Očnjak je tamo ležao na livadi,došla sam do njega i pogledala ga zabrinuto,teže je disao ali bez vidljivijih rana,ustao se lagano i pogledao me,odjednom su mi se svi osječaji skupili i samo sam se zabila u njegovu dlaku opet ga rušeći na pod i mazeći se o njega,disanje mu se polagano smirivalo –Dao bi svoj život za tebe – oći su mi se punile suzama,svaka rjeć bi bila suvišna sada da kažem,samo sam se nastavila maziti o njega..
Vote i coment pls :*
Ly <3
YOU ARE READING
Bijeli očnjak ( White Fang )
Werewolf"Should I ask myself in the water What a warrior would do? Tell me, underneath my armor Am I loyal, brave and true? "