Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 34

Budim se ujutro u bolovima,to je sve zbog onog soba,jest da smo se kasnije najeli ko prasci,ali borba sa njim ostavila je posljedice na meni danas..Sigurno se pitate kako me moze boljet sve kad imam moc izljecenja,ali ne koristi to bas za bolove u misicima..sada bi sve dala za onu tableticu protiv bolova..
Ispruzim sape ispred sebe i pogledam u Očnjaka,spava ko zaklan,kao i ostatak čopora,čak i Mike spava što je čudno za njega,on voli ustajat rano i istraživat u okolo dok svi spavamo,uzdahnem i probam se ustati ali mi nesto nejde,misici zele odmor,pa nazalost to ce i dobit,uzdahnem opet i otpuhnem u stranu,krasno..nema kretanja cijeli dan..Očnjak ce me morat nosit hehe,am valjda nisam jako teska..
Iz misli me probudi upravo on -Radis cudne face..je li sve uredu? - glavu doslovno priljubim uz zemlju pogledavajuci ga ocima -Nije..- uočim zabrinut pogled na sebi -Zbog glupog snoba imam glupu upalu misica- uzdahnem ponovo,mozde se previse sazaljevam ,sama sam si kriva..
-Kao prvo nije snob nego sob i kao drugo proci ce te,sutra ces vec skakat ko antilopa - nasmije mi se i pomazi se o moje krzno -Jao ja sam gladna opet - podignem glavu i susrecem se sa njegovim iznenađenim pogledom -Da ne znam da nemas kako pomislio bih da si trudna - puhnem u stranu isfrustrirano -Ko zna sta ti radis samnom po noci dok ja spavam- pogledala sam ga izravno u oci,ostao je bez teksta,nasmijala sam se pobjednicki -Srečo moja ajde odi mi ulovit kojeg zečića prije doručka da zavaram glad do dorucka- gledao me je sa iznenađujućim pogledom i istovremeno me sigurno htjeo ubacit u neki top i ispucat u zrak..
Izašao je van iz špilje bez rjeći,dok yu mu se koraci udaljavali sve dalje,okrenula sam se na drugu stranu toćnije na mjesto gdje je do malo prije ležao,tlo je jos bilo ugodno toplo i lako bi zaspala na njemu da sam mogla,lagano su se neki počeli ustajat i izlazit van da bi se protegli i obavili nuzne stvari..
Dolazi nakon pola sata sa jednim zecom -U ovoj šumi nema nisi jednog jedinog poštenog zeca..- nasmijala sam se i polizala ga u njusku -Hvala ti - nasmijala sam se,ispustio je zeca ispred mene i sjeo malo dalje dajuci mi prostora da neometano jedem,pogledala sam ga -Ti ne zelis? - odmahnuo je glavom zs ne -Čekam doručak - osmjehnuo se,klimnula sam glavom i pojela ga..
Uspjevam se ustat negdje oko podneva i izlazim iz špilje,svako je zauzet svojim poslom,ugledam Očnjaka kako priča sa Alfom,odem dalje prema livadi i legnem u travu koja je tek počela rasti pošto je prolječe dolazilo,stavim šape ispred sebe i gledam u nebo,odjednim osjetim necije korake iza sebe,ne obazirem se,sigurno je Srebrni vuk ili Očnjak,pogledam u daljinu,nema nićega na obzoru samo se livade protežu cijelom duljinom..
Odjednom osjetim nećiju težinu i toplinu na sebi,nasmijem se -Očnjace mogao si bar pričekat da se odmaknemo dalje - vjerujem da je on jer se Srebrni vuk nebi usudio to napravit pogotovo ne od kad je zadobio Očnjakovo povjerenje,a sa Mike-om se niti ne viđam u zadnje vrjeme samo prođemo jedan pored drugom uz "bok" i odemo na svoju stranu..
Odjednom osječam nećiji topli zrak kako mi se podvlaći pod dlaku,nećiji očnjaci trazem put po mojoj dlaci tražeći slabu toćku dok neko skroz sjeda na mene,ukočim se doslovno,on to tako nikad nebi napravio..
Pokušavam se okrenut,ali sve što vidim je crni obris,strah mi je počeo prolazit tjelom stvarajući da mi se dlaka nadigne i nakostrješi -Ko god da jesi makni svoje prljave šape sa mene- izustim pokušavajući reći to što uvjerljivije -Inaće? - zaćuje se nećiji duboki glas,prođe me jeza ponovo -Mm..moj čopor će te ubiti..- ovaj put nisam skrivala strah,bio je oćit u mom glasu,probala sam se bacit u stranu,ali nejde nikako ko da sam sa lancima svezana ovako,jedino logično mi se sad ćini da zovem upomoć,krenula sam prigušeno zavijat,ali mi je glava bila zabijena odmah u zemlju - Ne ušutis li iskusit ćeš drugaćiji naćin silovanja.