Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 39

Odgurnula sam ga šapom –Budalo...- zamahnuo je repom i srušio me –Ali takvog me voliš zar ne?- polizala sam ga u njušku –Ma naravno,ne znam kako sam živjela prije bez tebe-

Večer je lagano prolazila i noć je postajala sve mraćnija,sam pokojom zvjezdom na nebu,otišla sam u neku špilju u kamenu koju je Elsa naš novi alfa izabrala za daljnji boravak..Ušla sam i vidjela jednu od onih novakinja kako se opasno približila Očnjaku dok je spavao,namrštila sam se i ugurala se u ono malo prostora između njih,namještajući se i guravši ju nazad tako..

Nisam čvrsto spavala,ali nisam se htjela još ustajat nakon što sam osjetila da toplina polako odlazi,a to je znaćilo da je on već ustao i izašao,lagano sam zatreptala oćima par puta prije nego li sam ih skroz otvorila.Pogledala sam oko sebe,fale tri vuka a to su bili Očnjak,Srebrni vuk i ona od jučer navečer.

Ustala sam se i protegla šape prvo prednje pa zadnje,uhh napokon dobar spavanac,izašla sam van i pogledala ispred sebe,prvo što sam uoćila je da su Očnjak i ona novakinja se nešto smješkali,ali nisam mogla ćuti šta prićaju,sigurno su se zatvorili u vlastiti razgovor..inaće bi prvo primjetila Srebrnog vuka malo dalje kako obavlja nuždu,ali Očnjak se rjetko kome smješio i zbog toga sam mislila da sam nekako posebna,dok one nisu došle..

Stisnula sam oći u ravnomjernu crtu tako da sam sad odavala poruku ne diraj me prebit ću te i krenula prema njima,ugledao me je i odmah mu je spao osmjeh sa lica dok se ona nastavila smješiti –Šta se događa? –pogledala sam ga uspravljajući se da izgledam veće –Am ništa,prićamo samo- namrštila sam se na to i puhnula –Kako da ne..- ona se prestala smijat –Koji je tvoj problem? Nije da sam ga pojela,nisam ja kriva što mu je dosadnije u tvom nego mom društvu- pogledala sam ju iznenađeno,osjećala sam se ko da me netko šakom opalio,pogledala sam ga u nadi da će me bar pokušati obraniti,ali rjeći jednostavno nisu dolazile,samo je šutio,pokušavajući nešto smisliti,ali ništa se nije događalo,samo je stajao tu i gledao u pod –Pa svako kad tad pokaže svoje lice,a ja sam se zavaravala ćinjenicom da si možda drugaćiji..- jedva sam izustila zadnjih par rjeći,ispala sam glupa upravo,opet ponižena,a što je najbolje ovaj razgovor su mogli ćuti svi iz čopora tj. oni koji su bili budni –Princezo smiri se,znaš da te volim- pogledala sam ga –Voliš jelda? Ali oćito samo rjećima..- poćele su mi se lagano oći vlažit od suza,suzdržavala sam se –Znaš da nije tako..- krenuo je prema meni,odmaknula sam se i krenula trčat sve dublje u šumu,naravno krenuo je zamnom,trčala sam što sam najbrže mogla dok se nisam skotrljala niz brjeg neki i upala u rupu,uzdahnula sam,krasno..

Možda jesam ispala ljubomorna previše,ali takva nisam bila prije nego što mi je Mike ono napravio,stvarno sam mislila da je Očnjak napokon onaj pravi..ali oćito sam se opet prevarila..

Čula sam njegovo dozivanje,ali nisam uzvraćala ništa,samo sam ležala ovdje u toj rupi i čekala da otiđe,ne želim ga vidjeti barem ne sada,ne danas..

Liam P.o.v.

Trčao sam za njom,predobro sam ju trenirao bila je jednako brza kao ja sada,nikako ju nisam mogao dostići da je zaustavim i da joj kažem da mi je žao,ono je stvarno ispalo glupo,trebao sam je obraniti tamo,a ne ja sam stajao ko neki kip tamo bez dara govora,dok me onako pogledala jednostavno nisam znao šta da kažem..

Odjednom me iz razmišljanja budi drvo ispred mene,izbjegao sam ga za dlaku,a onda sam ju izgubio iz vida,stao sam i počeo je dozivati,nigdje niti glasa niti šuma više,kao da je jednostavno nestala,nastavio sam ju dozivat neko vrjeme,a onda sam sam se vratio sa spuštenom glavom natrag,već su svi bili budni i većina me je gledala sa radoznalošću,jedino sam u Elsinim oćima vidio ljutnju,ne zato što sam ju izgubio dok sam trčao za njom,nego zato što nisam bio tu kada me je trebala da kažem pravu stvar..

Pogledao sam onu curu,krenuvši prema njom –Zašto si joj ono rekla?- upitao sam oštrim tonom,pogledala me je –Cura ti je previše ljubomorna i previše samouvjerena da bi te držala samo za sebe- odgovorila je to sa takvom lakoćom ko da sam ju pitao šta će pojest za doručak,zarežao sam i okrenuo se od nje krećući se prema šumi,Srebrni je krenuo zamnom,pogledao sam ga –Zajebo sam jbg znam- još uvjek mi se osjeća ona ljutina u glasu –Neću ti lagati jesi..

Oprostite što kasni dio..stvarno nisam mogla prije :( 

Vote i com pls :*