Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 13

Vrjeme se smirilo nakon nekoliko sati,Bijeli očnjak je već odavno izašao iz špilje,sjedila sam na ulazu i dalje i gledala u nebo koje je bilo osvjetljeno suncem,došla je Elsa do mene u ljudskom obliku i nasmijala se,klimnula sam njuškom –Liam te čeka na kraju šume-zatim je otišla do Alfe i otišli su,ali nije mi bilo jasno zašto su se skoro svi pretvarali u ljude,većinu sam vidjela sad prvi put u ljudskom obliku,krenula sam prema kraju šume,trčeći u vučjem obliku,gledala sam oko sebe,vidjela sam još jednu vućicu da je trčala iza mene,ali je brzo promjenila smjer i otišla na drugu stranu,vidjela sam Liama u daljini,do sad ga nisam nikada srušila na pod kad god smo se borili,lagano sam usporila i počela se šuljati prema njemu,ćim se okrenuo ,iskoristila sam priliku i iznenadno skočila na njega,pao je na travu i iznenađeno me gledao,počela sam mahat repom,uspjela sam ga napokon srušiti hehe makar nepošteno ali uspjela sam,gledao me je – Leah ajde hah nisi fer – nasmijao se,maknula sam se sa njega,sjela,zatvorila oči i zamislila da sam čovjek i nakon par sekundi pretvorila se u čovjeka,krenula sam gubit ravnotežu,uhvatio me je za ruku i povukao –Nikad ne sjedi dok se pretvaraš- nasmijao se i krenuo van šume,gledala sam za njim –Ali Liam kuda ideš ?? – pružio mi je ruku –Dođi,neče se ništa loše desiti – osmjehnuo mi se,krenula sam prema njemu,izlazeći iz šume kao čovjek po prvi put od kad sam postala vuk ,gledala sam oko sebe,uhvateći ga za ruku –Ne brini se neće te nitko upucat niti ništa,već sam bio u gradu danas –rekao i nastavio hodat po polju,bilo mi je tako čudno hodat ovuda,vidjela sam već svoju kuću u daljini,inaće bi potrčala do nje,ali sada me je uhvatio neki strah,hodala sam pored njega,iako je ovo meni sve bilo staro,sjetila sam se kada sam došla prvi put na ovu livadu i moj otac me upucao ne znajući da sam to ja,Liam me je gledao –Nije te valjda strah svog tate?-upitao me je –Nije,msm malo,ali ti češ biti samnom cjelo vrjeme jelda? – pogledala sam ga zabrinuto,klimnuo je, a zatim sam čula –Pa to je Leah,živa je- moji prijatelji su trčali prema meni,odjednom su svi izašli iz kuća i gledali prema meni,bilo mi je nekako neugodno,ali bila sam sretna što sam svima falila,čvršće sam primila Liama za ruku,nasmijao se –Neće te pojest haha,tu sam ne brini i opusti se- rekao je i pogledao prema mojim prijateljima,pustila sam ga i potrčala prema njima,zagrlili smo se,bila sam tako sretna tada,dobro da ih nisam zagrljajem ugušila,zaboravila sam da sam snažnija od njih,to valjda dolazi sa moći da postaneš vukodlak,pustili su me i ja njih i onda sam ugledala svog oca kako me sa veselim izrazom na licu gleda,krenuo je prema meni,lagano sam se osmjehnula,ali nisam se micala,bilo mi je malo čudno opet ga vidjeti,došao je do mene i zagrlio me,čudno sam se osječala još uvjek,lagano sam i ja njega –Falila si mi,djevojčica moja- rekao je i nastavio me grlit,uzdahnula sam i jako ga zagrlila –I ti meni tata- rekla sam i suza mi je potekla niz obraz,nasmijao se i zatim me pustio,i ja sam njega –Ojačala si dušo – gledao me je sa radosnim očima,klimnula sam –Di si bila? Jako sam se brinuo- rekao je gledajući me,nasmijala sam se –Tata moram te sa nekime upoznat- okrenula sam se prema Liamu koji je stajao i dalje tamo gdje sam ga ostavila sa osmjehom na licu,moj otac ga je pogledao,Liam je krenuo prema nama,skupa sam mojim prijateljima,došao je i pružio ruku mom ocu i predstavio se,rukovali su se,vidjela sam da se svi okupljaju,krenuli smo prema cesti,vidjela sam na jednom stupu svoju sliku i piše da sam nestala,nije niti čudo što su se sad svi okupili,nije me niti policija mogla nać,niti nitko,samo sam se stvorila odjednom,pozdravila sam ih sve ,svi su me ispitivali di sam bila,jesam dobro i slična pitanja,svima sam odgovarala da sam odlično,ali nikome nisam rekla di sam bila,nakon nekog vremena su se svi razišli,ostali smo samo,Liam,moj otac,moji frendovi i ja,zagrlila sam se sa frendovima,pošto je kod nas škola trajala,bio je radni tjedan ,oni su morali u školu.Ušli smo u moju kuću,tata me još jednom zagrlio –Sad će sve biti uredu,možemo nastaviti sa životom,možeš opet u školu i biti sa svojim prijateljima- govorio je,a onda sam ga prekinula –Ne ,ne mogu..morat ću otići..- rekla sam,pogledao me je –Ali tek si se vratila,ne mogu te pustit- rekao je,Liam me je pogledao –Ja ču ju pazit ne brinite – rekao je,moj otac ga je pogledao –Leah to ti je dečko ili? – upitao me je –On je meni sve šta ja želim hehe – nasmijano sam rekla,Liam se osmjehnuo,moj ga je otac još jednom pogledao oprezno –Povrjedi ju i gotov si – rekao je,a Liam se odmah uozbiljio,prasnula sam u smjeh –Nadam se da kuhaš večeru- rekla sam,osmjehnuo se i klimnuo –Idem Liamu pokazat kuću- rekla sam i povukla ga –Večera je za 10 minuta – rekao je i otišao u kuhinju,krenula sam prema svojoj sobi,dok je Liam gledao oko sebe,došli smo u moju sobu,došla sam do odmara,otvorila ga i uzela neku trenirku i majcu –Razgledavaj,idem u kupaonu presvuci se- rekla sam,klimnuo je,izašla sam iz sobe i otišla u kupaonu,razmišljala sam o svemu ovome dok sam se presvlačila..

Vratila sam se u sobu i vidjela Liama kako gleda kroz prozor,pogledala sam ga –Jel sve uredu?- upitala sam ga –Danas je puni mjesec,ti se već u čoporu mjesec dana- rekao je,nasmijala sam se –Nije mi krivo,am danas dolaze novaci? – upitala sam ga,klimnuo je –Ako je na nekog došao red,preobrazit ce se večeras,večeras zavijamo uglavno – rekao je,nasmijala sam se –Napokon haha, to sam željela još od početka napravit – okrenula sam se i ugledala svoju ogrlicu sa privjeskom vuka,uzela sam ju –Možeš mi zakopčati?- osmjehnuo se,uzeo ju je,stavio mi oko vrata i zakopčao,okrenula sam se prema njemu i pogledala u njegove preljepe plave oći,primio me je za obraz i prislonio svoje usne na moje i poljubio me,osmjehnula sam se i uzvratila mu poljubac.

Odjednom sam čula da tata vice da je večera gotova,izašli smo iz sobe i sišli u kuhinju,sjeli smo za stol svi zajedno i krenuli jest... 

Vote i com ^^