Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 25

Očnjak je otišao unutar kruga ,izgubivši se iza stabla,čekala sam svoj red..

Onaj vuk je ispustio granu,potrčala sam prema onom drvetu i naišla na hrpu bijelog snjega,uzdahnula sam – Očnjaće di si?- upitala sam ga očekujući odgovor,sigurno je čuo ,ali ne želi odgovorit,sigurno želi biti profesionalan,moš mislit..ali vratit cu ja njemu,kretala sam se oko nekog grma,kad sam načula dan je grančića napuknula,lagano sam se spustila u napadački stav i lagano pužeći krenula prema tom mjestu,naglo sam skočila i uhvatila..ništa samo sam zaronila u snjeg,debil se maknuo ,podigla sam njušku i pljunula snjeg iz usta,stresla sam se i pogledala pažljivo u pod,otisci šapa,pomirisala sam taj dio snjega,dap bio je maloprije ovdje,stavila sam svoju šapu na to mjesto,moja šapa je bila za broj manja kao kad kupujete cipele pa ono vi nosite trideset i odam,a on trideset i devel,otprilike tako nešto haha,prešla sam preko toga i dalje krenula prema grmlju..neugodna tišina je nastala..mrzim to,tako je jezivo..

Zavirila sam u grm,ništa,opet ništa,ovo nije dobro,mi se uopče ne vidimo međusobno,on da se sklupča na snjegu,nebi ga vidjela,kao ni on mene,izašla sam iz te male šumice ili šta već je to i krenula okolo,stala sam sa strane,dok su me ostali gledali u daljini,sjela sam,nagnula sam uši u iza i podigla glavu njušeći zrak..uhvatila sam njegov miris,zatvorila sam oći i vratila uši u prvobitno stanje,slušala sam..a onda čula nedaleko od sebe iza grma nekog otkucaje srca,jako se slabo čuje i moram napeti uši skroz,ali se čuje,to je on..

Otvorila sam naglo oči i spustila se u napadački stav,lagano sam se kretala prema njemu,ako napravim i neki mali zvuk,čut će me sigurno tako da sam odlučila biti jako pažljiva i mirna,umirujući si disanje,već sam bila nadomak njega,a onda sam vidjela da se polako diže i gleda gdje sam..

Skočila sam ravno na njegova leđa srušeći ga na pod,stavila sam mu šapu na glavu,ali on se podignuo sa zadnjim šapama i odbacio me sa sebe i počeo bježat,ustala sam se i dala se u šprint..

Trčala sam za njim dok se snjeg dizao iza nas i frcao na strane,odjednom je skočio u grm i ja sam za njim..

-Par minuta kasnije-

Izlazim sa njim držeći ga svojim očnjacima jako za vrat i vodim prema Alfi,probao se par puta izvuč,ali stisak nisam popustila,osjetila sam da mu lagano koža pod vratom postaje sve tanja,izvadila sam očnjake iz njegovog vrata kad smo došli bliže Alfi..klimnuo je samo u znak odobravanja i ja sam krenula skroz među ostale,a Očnjak me pratio..

Sjedimo i gledamo još trećeg pripravnika da obavi test i ulovi svog mentora..skrenula sam pažnju na njegov vrat,imao je dve manje krvave rupe na njemu,ali krv nije tekla van nego se samo na površini malo zadržavala,primjetio je da ga gledam –Šta te mući?- upitao me je –Jel te jako boli? Msm nisam htjela,ali kad si me naljutio,mogli smo to odmah završit..- prekinuo me je –Dobro sam i nismo mogli ranije,sad ti nisam ništa više nego mentor trenutno,nemaš povlastice trenutno i nismo sami,svi nas vide- ozbiljno je odgovorio,namrštila sam se –Onda niti netrebamo poslije biti ništa više nego što smo sad- odgovorila sam drsko i odmaknula se od njega malo dalje..

Ovo je prvi put da se nismo oko necega slagali,a možda je on samo ljubazan i drag ovako inaće,možda mu se ne sviđam na taj naćin..ali svejedno poljubio me je onda moram mu bar malo značit kvragu mogao mi je pomoč da ovo prije završim,a ne da ga sljedim i tražim pola sata,mogao je ali nije..

Nepopustljiv je kada je Alfa u pitanju o bilo ćemu..možda ja ne pripadam u ovaj čopor,činjenica je da su me pokušali ubiti na početku i David me pokušao spasit,ne on.. možda bi bila mrtva ili nešto još gore da nije bilo njega.. istina kasnije me je Liam zavolio,msm nije me htjeo puštat samu,ali imam neki osječaj da možda ne pripadam ovdje,šta bi se dogodilo da umjesto ovog čopora me je onaj uzeo mislim da bi njima ja bila korisnija nego ovdje,a možda se i varam,možda me ipak neka glupa sudbina spojila sa njime,stalno možda.. ne znam šta da uopče mislim sada,uh šta mi on radi..sad se osječam tako slabo i bespomočno,sigurno i da odem nebi mogls bez njega..

Legla sam i pogledala naprjed,taman je i zadnji novak izvršio svoj test..

Alfa se oglasio –Čestitam pripravnici,sada ste i službeno dio čopora tj. punopravni članovi,nećete više imati mentore,od sada ste samostalni i spremni za život u čoporu- ponosno je rekao,dečki su se veselili,a ja sam se samo ustala i krenula prema špilji,jeej super sada sam još jedan dosadni član čopora..kako zabavno.. Božić je sad negdje kod mog oca ili je već prešao,prvi put ga ne slavimo zajedno,nema velikog drvca sa ukrasima koje sam ja uvjek stavljala..

-Flashback –

-Leah donesi kuglice i ukrase iz moje sobe ,donio sam bor- viknuo je tata dok je ulazio u kuću sa velikim borom,uvjek se potrudio da imamo što veći i raskošniji bor za okitit da stvara ljepi ugođaj..

Trčim po stepenica iz svoje sobe prema dole i ulazim u tatinu ne preveliku ali ljepu sobu,odlazim do zadnjeg ormara pošto su bila tri u redu,jedan za robu,jedan za posteljinu i vse te gluposti,a jedan u kojem su stajali ukrasi za kuću,za Božić itd.. uzimam veliku kutiju sa stvarima i izlazim kroz vrata zatvarajući ih za sobom..odlazim u dnevni boravak gledajući u preljepo drvce koje je već bilo postavljeno da se okiti,ostavila sam kutiju na stolu i otvorila ju –Ajde tata, moraš još i vani okitit kuću,svima je već okićeno-,nasmijao se i otišao u svoju sobu po lampice za van,uzeo ih i izašao van kititi kuću i dvorište..

Otvorila sam kutiju i vadila svakakve kuglice,od običnih jednobojni do šarenih sa šljokicama,nije mi bilo bitan izgled bora nego da je veseo..

Krenula sam vješat kuglice po granama ukrug,stvarajući sve više šarenila na tom velikom zelenom boru,na kraju sam uzela lampice i krenula ih objesit na bor tako da se cijeli svjetluca..

Vratio se unutra i podignuo me da stavim završetak na vrh,izgledao je tako svjetlucavo i šareno..spustio me i osmjehnuo mi se –Ajde dođi da vidiš vani kako je okićeno- rekao je i krenuo van,nasmijala sam se i potrčala za njim,upalio je lampice i većina kuće je zasvjetlila izvana,skupa sa par grmova šta smo ih imali ispred kuće,zagrlila sam ga i osmjehnula se –Ovo će biti veseli Božić- cviknula sam od sreče,osmjehnuo mi se i zagrlio i on mene..