Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 52

   Minute su bile kao dani,a dani kao godine,nije bilo izlaza iz ovog zatvora,nisam vidjela načina..soba kao da je začarana..koliko puta sam pokušala se pretvoriti u vuka,ali ništa,ništa se nije događalo,ostala bi ista uvjek,preplašeno ali izdržljivo žensko bice koje ceka samo svoj kraj u ovom osvjetljenom,ali mracnom prostoru,samo da je barem netko nađe ali ništa..

Svaki dan je dolazio,pričali smo sve više i više,otvarao mi se pomalo uvjeren kako sam se priklonila njemu,ali izlaz iz sobe nije dopuštao..

Kako nisam znala koji je dan niti doba dana zato sam odlazila spavat kad sam bila umorna ili se ustajala kad bi se naspavala..tako i danas..

Ustala sam se i rastegnula,kao i obicno hrana je stajala na tacni na podu,uzela sam ju i vratila se na krevet,opet klasicno..sendvic,kava i mali kolac,tako vec par tjedana,izludjet
cu..

Pojela sam to,stavila tacnu na pod i odgurnula ju precizno tako da udari u ona zeljezna vrata ..
Jao koliko mi Liam fali,nisam vec mjesec ili vise vidjela njegov osmjeh,te preljepe zelene oci koje se pretvaraju u blistave plave kad je vuk,sve mi na njemu nedostaje,ali najvise od toga sto ga mozda necu vidjet vise nikad..

Sjela sam na krevet i cula kako se vrata otvaraju,pogledala sam ih i vidjela onog lika kako ulazi,vidjelo se na njemu da je donekle pripit ili da objasnim pijan je,ali zna sta radi..

Krenuo je prema meni sadvim sigurnim korakom i sjeo do mene -Makni se..pijan si - povukla sam se u kut -Pa? To nam nece pokvarit danasnju zabavu- nasmijao se i priblizio mi se,gledala sam ga -Stani,ne znas sta radis- i dalje se smijao -Znam dobro sta radim- povukao me je naglo sebi,jauknula sam..
Počeo me je ljubit po vratu čvrsto me drzeci,otimala sam se,ali nije popustao stisak,imala sam osjecaj da se neka zivotinja probudila u njemu,poceo me skidat,derala sam se i vristala da me pusti,da me ostavi ali nista,zatvorio mi je usta i nastavio bez imalo osjecaja u sebi,suze su mi klizile niz obraze,a svaki put kad bi se pokusala izvuc ili ga udarit,primio bi me jos jace..

Prosli su sati,sjedim u kutu
I gledam u zid

Sklupcana,nevjerujuci da mi se to dogodilo ..kvragu sta ako ostanem trudna,sa njim..bolje da se na mjestu ubijem..gadila sam se sama sebi i odjednom ko da nisam vise imala mjesta u sebi za tugu i jad,pocela sam plakat,suze su tekle u potocima..da je bar Liam ovdje dala bi sve.. Ali on sigurno ne zna da sam ovdje i ovako sjebanu me nikad nece naci..

Liam P.O.V
Mjesecima vec lutamo uokolo trceci za svakim i najmanjim tragom koji postoji ali nista vrjeme i sreca nisu na nasoj strani i oni su odustali vec odavno od nas,kao sto i meni dođe ponekad da odustanem od potrage i vratimo se,ali ipak onda se sjetim nje..njenih ociju,njenog osmjeha i da me nikad nebi samog ostavila..nikad pa tako ne mogu niti ja nju,volim je previše da bi povjerovao u bilo koju rjeć kao što je nema nade više za nju,preboli ju,nikad ju necemo naci,nitko ne zna jel uopce ziva..i puno takvih odgovora ali nesto me ipak drzi da nastavim dalje kao da sam joj jako jako blizu,ali nikako da dođem do nje,nikako da pronađem svoju malenu..

Nisam vise imao pojam o vremenu jel noc ili je dan,neko vrjeme se svjetlilo,neko vrjeme mračilo..jedno vrjeme kisa,pa onda sunce i tako vec dva mjeseca prošla..hrane nismo pronalazili puno ali dovoljno da zadrzimo snagu iako smo postojali sve mršaviji,ocito od previse trazenja,trcanja,hodanja i sveg tog..rekao sam dečkima da se vrate u čopor natrag,ali nisu me poslušali i još su uvjek smnom..

Prolazimo pored nekih starih kuca pomalo uništenih ali su izgledale tako umjetnički izvana kao da su tako bas napravljene,savršeno mjesto za skrivat nekoga..naravno mislio sam bujna mašta..pa ko bi ovdje uopce dolazio ..a kamoli zivio i skrivao nekog..sve do par minuta moje misljenje se promjenilo,vidio sam kako dolaze neki vukovi,a glavni od njih tj. Prvi je izgledao toliko nevjerojatno slično meni..

Sakrili smo se iza nekih ruševina promatrajuci ih,a onda iznenađenje..pretvaraju se u ljude kao i mi na puni mjesec osim što danas nihe pun mjesec kvragu neka čarolija se događa ovdje..nesto mi govori da je ona tu u blizu,osjecam ju,ne cujem joj misli,niti cujem otkucaje njegog srca kao sto niti ne osjecam njen miris,ali cemu čarolije i magija ako nista ne skrivaju??

Odlučio sam ostati ovdje i prespavati tako da svaka dva sata jedan dezura i stiti nas ili u slucaju novosti probudi nas kad izađu iz oronule kucerine..za pocetak sam ja zapoceo smjenu i nadzirao okolinu..    

Ako vam je prebrzo stavljat cu svakih 2 ili 3 dana :) 

Vote i com :*