Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 18

Alfa je nemirno hodao gore dole,gledajući me –Jesi sigurna da je lisica?- klimnula sam,možda sam zbunjena,ali nisam glupa,znam prepoznat između lisice i macke,jest da je bila manja,lako sam mogla raspoznati njezine šiljaste uši i smeđe kitnjasto krzno,Elsa me je pogledala –Sutra rano krećemo..-rekla je gledajući Alfu koji je klimnuo,otišao je na ono mjesto di su se donosile važne vjesti i popeo se na stjenu zavijajući,svi vukovi su dotrčali do tamo iznenađeno gledajući Alfu,otišla sam do špilje i pogledala unutra,Bijelog očnjaka nije bilo,izašla sam van i u zabrinutosti gledala oko sebe,krenula sam prema mjestu sastanka i vidjela ga kako vec spremno sjedi pored Else,namrštila sam se i sjela do drugih vukova,namjerno to radi,voli kad se brinem za njega..gledala sam u Alfu izbjegavajući njegov pogled iako sam znala da me gleda –Vrjeme je da krenemo na putovanje u potrazi za hranom,morat cemo preci ljudske ceste i ici daleko na jugozapad gdje se krda zadržavaju zimi,kako bi opstali po zimi,priroda nam nalaže da stalno budemo u vučjem obliku osim u vrjeme punog mjeseca,to nam je u genima,možda ce neki nastradati putem ali to je cijena koju moramo podnjeti i platiti-govorio je Alfa,Elsa je zatim nesto počela govorit imala sam dojam da ju svi slušaju osim mene,ja sam bila u svome svijetu razmišljajući o rečenici "To nam je u genima " uzdahnula sam gledajući u pod,odjednom sam se trgnula iz svog svjeta i shvatila da svi gledaju u mene,prešao me je strah da sam nešto krivo napravila,pogledala sam u Elsu zbunjeno,čula sam misli u glavi –Slušaj šta ce ti sada Elsa reci- bio je to Očnjakov glas,ne znam kako,ali nas dvoje smo imali neku vezu u mislilma,tako da nas ne mogu čuti kada pričamo,gledala sam u Elsu –Ti češ biti najizloženija od svih nas,ali zato jedina koja ce u pravo vrjeme napraviti pravu stvar – rekla je,gledala sam ju upitno,a onda je nastavila dalje pričat,pogledala sam Bijelog očnjaka –Zašto ja? – upitala sam ga –Saznat ces s vremenom- smao je kratko odgovorio i nastavio slušati Elsu,sjela sam i gledala u pod,a onda mi je nešto privuklo pažnju "Drugi čopor" pogledala sam u Alfu –Jači su i iskusniji od nas,imaju vidaricu svoju i jednu vučicu koja ima velike moći,jako su teritorijalni i ne smijemo doć u sukom sa njima,oni koji su stariji ovdje znaju tko su oni i kakvi su-,pogledao je Bijelog Očnjaka-,neki su žrtvovali svoj život u borbi sa njima da spase život svom čoporu-govorio je,gledala sam Očnjaka ponosno,vidio je to i lagano mi se osmjehnuo –Ali i mi imamo jake asove u rukavu,imamo veće šanse protiv njega uz tri člana u našem čoporu- nastavio je,svi su se ogledavali ko je to,tko če nas izvuč iz svega da ostanemo neporaženi od strane drugog čopora,Srebrni vuk je izašao u sredinu prozivkom Alfe zatim mu se Bijeli očnjak pridružio,gledala sam ih,gledala sam oko sebe ko je taj treci vuk koji je među važnijim u čoporu,a onda sam začula svoje ime –Snježna Princeza – rekao je Alfa i svi su pogledali u mene,lagano sam istupila naprjed,istina bila sam drugačija od svih vučica u čoporu,bilo ih je tri u čoporu bez Else i mene,došla sam i stala pored Bijelog Očnjaka,Alfa je klimnuo dok su ostali gledali čudno u nas,čuo se glas iz daljine –Po čemu su oni drugačiji od nas? – rekao je jedan mlađi vuk ,preobrazio se kad i ja ,Alfa ga je značajno pogledao –Dobro pitanje – rekao je – Srebrni vuk ce predvidjeti sve poteze protivničkog čopora prije nego što nas napadnu ili nešto naprave,kao što vam je svima poznato može čitati misli,Bijeli Očnjak osim što vas ugrizom može paralizirat na nekoliko sati,može vas natjerati da uradite šta on želi-govorio je,a ja sam zinula,Bijeli Očnjak je imao još jednu moć koju mi nije spomenuo,nisam sigurna da mu mogu vjerovat više..možda mi je on usadio onaj osječaj da se samo uz njega osječam sigurno,preokrenula sam očima i pomakla se lagano od njega,pogledao me je –Nisam imao razloga da ti kažem za to – rekao je u mislima gledajuči me,okrenula sam glavu gledajuči u pod,osjetila sam njegov pogled još uvjek na mojem licu,a onda sam čula –Snježna Princeza je nepobjediva jednostavno ako niste jako iskusni,rane joj zarastaju same od sebe,a o može i druge izlječiti,a druga moč još nije izašla na vidjela i pokazala se,kao po legendi oni dvoje su najači vukovi,legenda također kaze da mogu promjenit svjet i da im je zajednička moć nenadjačana i može porazit svakog,zato če ih htjeti razdvojiti čim ih vide zajedno- pričao je,gledala sam ga sa malo nakrivenom glavom,tu legendu imam kod kuće i nikad se nisam mogla zamislit kao osobu koja če promjenit svjet životinja,a možda i ljudi..

Alfa je nešto još pričao,a onda završio,bilo je vec predvečer..bolje da se svi odemo odmorit za sutra,svi su krenuli prema svojim špiljama,otišla sam za njima,Bijeli Očnjak je dotrčao do mene –Princezo? Ljutis se?- pitao me je pomali tužno i zabrinuto,uzdahnula sam –Imaš jaku moč,kako da znam da ju ne koristiš na meni..- rekla sam zamišljeno,bili smo već kod naše špilje,ušla sam unutra,a on je došao zamnom –Zato što si mi ti draga,jako si brižna i osječajna,znaš me jedina kakav sam..-rekao je gledajući me svojim prekrasnim kristalno plavim očima,uhh ne znam..al kad ga pogledam u te njegove preljepe oči zaljubim se odmah..gledala sam ga neko vrjeme,a onda se pomazila u njega i legla na pod,crni vuk je ušao unutra i legao na svoju stranu,Bijeli očnjak je legao do mene i polizao me po njušći,zabila sam svoju njušku u njegovo krno na vrato,pokušavajuči se skriti,nasmijao se i pogledao dole prema meni,inače su muški vukovi veči od ženskih,ali to ste sigurno znali vec..lagano sam se uvaljala u njegovo krzno,osječajući njegovu predivnu toplinu,uvjek je bio tako topao,iako sam i ja imala povišenu temperaturu tjela,njegova je bila ugodnija..zaspala sam brzo,on je zamnom isto,večerati nismo mogli jer nema više hrane..jeleni su otišli,a zečevi nemogu prehranit sve te vukove..

Ujutro sam imala neprijatan osječaj kao da samo nas svi čekaju i bilo je istina,onaj crni vuk me je drmao šapom jer sam mu bila bliže od Očnjaka,otvorila sam oči i pogledala ga –Svi su se vec okupili..-rekao je,lagano sam se ustala,izlazeći iz Očnjakovog zagljaja,nakon par sekundi se i on probudio,gledala sam ga –Pospanko,ajmo..svi nas čekaju- rekla sam dok sam se istezala,ustao se i jako zjevnuo pokazujući svoje velikeblistavo bijele očnjake,nasmijala sam se i krenula van sa osmjehom,Alfa me je pogledao,lagano posramljeno sam rekla –Sad ce doći- sjela sam i čekala Očnjaka da izađe,izašao je i našao se pogled u pogled sa svima vukovima,lagano je zarežao jer nije volio takvu pozornost,svi su se okrenuli u jednu stranu ili počeli nešto radit,Alfa se osmjehnuo –Jesmo svi tu?- pogledao je Alfu –Pa sad kad si se odlučio ustati i izači,jesmo- rekao je Alfa pomalo ozbiljno,Očnjak je klimnuo i krenuli smo polako kroz šumu,Alfa i Elsa su bili na začelju,hodala sam sa Očnjakom dalje od njih,bilo nas je podosta,oko 20 vukova,naravno bilo nas je oko 5 pridošlica u mjesec dana..

Nakon dobrih pola sata stigli smo do ljudske ceste,veliki asvaltirani dio sa dve trake nas je djelio od prelaska na drugu stranu šume,svi su zastali i čekali da Alfa provjeri,prvi je izašao iz šume i gledao je da nema opasnosti..ljudi nije bilo,prošao je tu i tamo koji auto,ali mogli smo neprimječeno prječ,bar po mom razmišljanju,Alfa i Elsa su izašli zajedno iz šume prvi stupajući na asvaltirano tlo,pretrčali su ga nabrzinu i otišli su u šumu,tamo čekajući ostale,svi su za sad sigurno prošli,a onda se čuo zvuk trubljenja auta i kočenja guma,povukla sam se malo iza Očnjaka,nisam znala šta se događa,a onda smo dobili obavjest da se auto odveo da je dalje sigurno bar su tako mislili,došlo je vrjeme na nas,izašli smo pažljivo iz šume ostavljajući još dvoje iza nas,Očnjak je prvi prešao cestu,krenula sam za njim,a onda se čulo jako trubljenje,jako blizu mene,bila sam na pola puta kad se auto zaletio u mene i odbacio me malo dalje od mjesta di smo prelazili cestu,par sekunda sam samo ležala na cesti,mutilo mi se pred očima,jedva sam čula zvukove –Leah – bio je očnjakov glas,zvao me je mojim ljudskim imenom,čuo mu se strah u glasu,zapravo me ništa nije boljelo,samo sam se osječala ošamućeno,podigla sam glavu lagano,mutilo mi se pred očima,vidjela sam razbijeni auto ispred sebe,bar mu je prednji dio bio razbijen,nisu se očito uspjeli uspraviti,Očnjak je zanemario Alfine rječi da me ostavi i krenuo prema meni,njuškom me je lagano gurkao I lizao,prestalo mi se mutiti i pogledala sam ga – Uredu sam..-rekla sam tiho,a onda se naglo trznula,ljudi.. sigurno su nastradali –Ljudi- pogledala sam ga,pažljivo je otišao do auta,unutra je bila žena i neki muškarac,ona je bila dobro,ali nas je gledala prestravljeno,a muškarac je imao glavu na volanu,nakon par sekundi je podigao glavu,imao je porezotinu preko čela i krv mu je tekla,Očnjak je dotrčao do mene i pomogao mi ustati,stresla sam krzno gledajući u auto,cesta je bila puna komadića strgane plastike sa auta,puno stakla smrvljeno u manje komadiće se prosulo po cesti,dajući joj blještavi izgled,ona dva vuka su prešla već preko,Očnjak je otišao u šumu dozivajući me,htjela sam pomoć tim ljudima ali jednostavno nisam mogla,nisam znala kako..