Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 54

54. dio

Budim se rano ujutro sa bolom u trbuhu,mozda imam problema sa želucom..izasla sam iz sklonista prelazeci preko dečki koje sam nazalost probudila,Očnjak je izašao zamnom kao i ova dvojica,otisla sam do trave koja mi se cinila najsvjezija i počelu ju jest,ne znam zasto..valjda instinkt ali sam vidjela susjedovog psa prosle godine da to radi,a pas je nastao od vuka pa jevaljda ovo uredu..

Vratila sam se do dečki koji su me gledali ko da sam se upravo porodila ovdje a ne travu pojela..i kad smo vec kod jela bila sam gladna i to jako -Kad ce dorucak?- gledala sam ih - Kad dođemo do čopora -rekli su skoro pa svi u isti glas,namrstila sam se i sjela,Srebrni se okrenuo i pogledao me -Ne mogu vise.. Treba mi hrane-pocela sam dramatizirat,to inace pali kod muskih..ili jr to samo moje razmisljanje.. -Ajde - pozvali su me -Blizu smo- ustala sam se sa mukom i krenula za njima..

Sat vremena smo trcali ili hodali vec,a ja tek sada u daljini vidim nasu sumu,naravno vise mi se nije dalo i nisam se htjela niti trudit drzat korak sa njima,pretvorila sam se u sebe tj. čovjeka i tako polagano isla za njima uspinjuci se po glupom brdu sto nas je djelilo od mjesta na kojem sam prije skoro tri mjeseca zadnji put vidjela čopor..naravno ljeto je bilo doslo i da nisam među šumom već bi odustala odavno jer vrućina je polako poćela sredinom dana..

Dečki su sigurno vec dosli do čopora dok sam se ja popela na vrh brda..
Hodala sam prema čoporu usput srećuči pokojeg vuka i svi su me čudno gledali i promatrali..

Napokon se nađem na mjestu di čopor obitava i sjednem na pod,svi me gledaju u čudu,a ja ko iz topa ispalim -Ima ovdje šta za jest? - znam da me razumiju i kad sam čovjek,odjednom su se svi počeli u ljude pretvarat,a nigdje punog mjeseca..i sad sam ja ostala iznenađena,šta se ovdje dogodilo ili događa..
Pogledala sam u Očnjaka koji je ostao vuk za razliku od Davida koji je zvalio svoju curu ko da mu je to zadnje u zivotu.

Odjednom vidim Elsu kako dolazi do mene pa se pretvara u čovjeka,razrogaćila sam oči kao da sam vidjela veliki čokoladni kolač kako me doziva da ga pojedem..previše sam gladna i iznenađena -Šta se događa ovdje? Kako se svi kvragu možete u ljude pretvorit dok nije pun mjesec- svi su me gledali u čudu

Elsa je pogledala u Očnjaka zatim se i on pretvorio u čovjeka,pogledala sam ne vjerujući –Šta se dogaađa?? Recite mi – skoro pa sam vikala,Elsa je krenula prema meni –Bolje da znaš istinu..- podigla sam obrvu –Kakvu istinu??- gledala sam sve po redu,stala je –Znaš da se bijela vučica dolazi svakih trideset godina,čak trebamo i duže čekat i većinu puta se događa da se ne zaljubljuje u bijelog vuka,čak nema između njih nikakve povezanosti,a znamo svi da njihovo djete od rođenja postaje vukodlak,brže raste,snažnije je i duže živi od ostatka vukova,čak i duže od svojih roditelja..a zadnji takav vuk se rodio prije sto pedeset godina,a onda si tii došla tj. došla je nova nada za sve vukove i odlučili smo te pod svaku cijenu zadržat,pa pošto ja imam moć uvjerenja,posllužila sam se njome kako bi mi ti zauvjek vjerovala kako se mi možemo pretvarat u ljude samo na puni mjesec,a sada kad su te oteli,moja moć je prestala djelovat na tebe i nismo to više mogli zaustavit,a Liam..njega je alfa naterao da se mora pobrinut oko tebe tako da se zaljubiš u njega i sto duže ostanes sa nama..- izdahnula je i spustila pogled,pogledala sam u Liama,na neki način sam se osječala izdano,mogao mi je too reći bilo je puno prilika i načina za to ali nije nastavio je šutit –Leah..Da te volim to je bila istina kada sam rekao..kunem se da nisam lagao- krenuo je prema meni dok sam se odmicala unaazad shvačajući daa zapravo nikoga ne poznajem ovdje,nitko nije bio iskren prema meni..bolje mi je da odem istog časa,ne pripadaj ovdje..

Okrenula sam se i počela trčat pretvaarajući se u vuka,čula sam nećije korake iza sebe i kako me neetko doziva.. –Leah??- da Očnjak trči zamnom pokušavajući me zaustaviti,ali ne ne želim se vratiti tamo,ne želim ga vidjeti..

Ubrzavala sam sve više jureći kroz šumu,dok su se prije par trenutaka glasni koraci čuli iza mene,sadd je nastala tišina,nikoga više nisam imala,barem ne nikoga kome bi vjerovala..

Zaustavila sam se na nekoj prostranoj livadi punoj žutog cvjeća..da znam šta sad mislite..to je ona livada..Liammova i moja..ili je nekoć bila..počela sam plakat uranjajući glavu u ruke..
Nakon pola sata osjetim nećiju ruku na ramenu,nećiji topli dodir,a zatim glas –Leah?- čula sam iza sebe tako poznat glas,okrenula sam se i ugledala ga..nemoguće..

Vote i kom pls :* 

Sviđa vam se??