Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 58

Budim se i započinje novi dan,dan bez nje..bez njenog osmjeha,nekako prazan iako jee sunčan i po izgledu savršen,meni je ona faalila..

Ustajem i izlazim iz špilje,tamo sjedim i gledam u nebo,previše mi nedostaje,aa ne znam je li pametno tražit ju,šta ako me ne želi vidjeti..nisam odustao od nje samo joj želim dati vremena da to sve prihvati..sigurno misli da sam ju izdao..ali nažalost to je možda i istina..nisam trebao pristat na ono sve..ali da nisam nebi ju nikada upoznao barem ne ovako kako jesam..

Svi izlaze i odlaaze svojim putem..od kad je ona otišla,imam dojam da je prošlo par godina..vecina nas se razišla..neki odu u grad ili okolo,ugl vracaju se tek navečer u šumu,jer jednom na dan moramo biti vukovi i istrčat se,iako neki to ne rade,a to znatno utječe na naše zdravlje iako se ne vidi izvana,vuk u nama svima mora to trpit i ne može se oslobodit ako se ne pretvorimo u vukaa i istrčimo po šumi..zvući ludo? život je lud i nepredviđen..

David dolazi do mene,pretvaram se u čovjeka i pogledam ga –Ne možeš ju čekat ovdje zauvjek..- uzdahnem –Mogu,imam cijeli život za to..- odmahne glavom za ne – Odi po nju..sigurno te još voli –gledam ga –Lako tebi reći.. ti to nisi morao napravit svojoj Lari..- potapšao me je po ramenu –Znam.. ali svejedno neceš si tako pomoć,gledanjem u nebo i stalno se pitaš kad ce doći..- pogledao sam u pod,dečki su ga zvali i otišao je..naravno nitko me u zadnje vrjeme ne podnosi jer kako oni kažu nepodnnošljiv samm,samo mi je ona na pameti i ne slušam ih..

Pogledao sam oko sebe i vidio Laru kako se vraća iz šume –David je sa dečkima..- kažem i naslonim se na stjenu iza sebe,osmjehne mi se –Vidjela sam ju,msm bijelu vućicu- gledam ju zbunjeno –Di si ju vidjela? Kada? – nasmijala se na to –U šumi,blizu livade di pasu srne,sa nekim crnim vukom-na te dve zadnje rjeći sam se trznuo kao da me je nešto opeklo –Sigurno ga je upoznala tek,siguran sam da mene voli,msm nije me mogla tako brzo zaboraviti.. – gledala me je oprezno –Jedan pogled prema njemu i on se udaljio od mene i došao do nje,nisu se tek upoznali.. – postao sam nervozan,nije me mogla zaboraviti vec..znam da me voljela.. –Jel šta rekla?- klimnula je –Rekla sam joj da je na tuđem teritoriju,a ona je na to odgovorila da se Elsa nece ljutiti..zatim sam otišla..- uzdahnuo sam,naravno da me nije spomenula..pa zašto bi..

Otišla je onim putem za Davidom i dečkima,odlučio sam da cu krenuti u potragu za njom nema gdje biti osim ovdje negdje u šumi ili kod oca..

Pretvorio sam se u vuka i krenuo prema smjeru njene kuće,nadajući se da je kod oca..

Vote i coment ♥ ly ♥