Bijeli očnjak ( White Fang )

Untitled Part 53

Upalite pjesmu kada citate pls :) dat ce vam taj ugođaj za ovaj dio :) pa ako ikako možete upalite ;) 

Svaka dva sata smo se mjenjali,ali ništa..došlo je jutro sa svojim prvim zrakana sunca,nisam mogao spavat pa sam preuzeo dve smjene dopustajuci deckima da se odmore..

Ništa se nije događalo,nitko nije ulazio i izlazio,taman kad sam odlucio da se idem odmoriti i sklopiti oci izasli su,barem trojica,bijeli vuk i dva jos,pretvorili su se u vukove i otisli u sumu daleko od nas..

Probudio sam dečke,vrjeme je da vidimo koga skrivaju unutra..
Zaobisli smo ruševine i krenuli prema ulazu kuce koji je bio kamenit,par stepenica nas je vodilo prema dole sve vise u podzemlje di su se nalazila vrata,drvena obicna vrata ne zakljucana,mislio sam los potez,a onda ih otvorio i u trenu se nasao nokautiran na podu..

Ustao sam se naglo dok su oni djelovali pomalo zbunjeno,ostavio sam deckima taj dio posla da se zabave malo,ali naravno čarolija je obavila svoje i pretvorili smo se u ljude..

Sakrio sam se iza zida sto djeli tu prostoriju i jos jedne stepenice koje vode jos nize prema dole,uzdahnuo sam i pogledao se,dap
čovjek sam bez punog mjeseca,magija..

Polako sam krenuo niz zid po stepenicama prema dole,a onda se čuo nagli lom,dečki sigurno..vrjeme da upotrjebe mišiće,ali taj lom je za mene znacilo loše..ako je netko dole cuo je ovo sigurno i pojurit ce prema gore a to znaći moja šaka će radit..

Leah P.o.v
Osjećala sam se tako samo,prazno,usamljeno,jadno povrjeđeno kao da sam sama na svjetu bez i malo samopouzdanja ostalog,a snaga? Ne znam više niti šta ta rječ znaći..osjećam se slomljeno bez trunke dostojanstva i to mi je oduzeo..

Život? Šta je to? Samo jedna prazna rjeć koja za mene ne znaći ništa više,odrzavam se samo disanjem..nemam više duše kao da je otupila,nestala..

Odjednom pred oći mi je došlo sjećanje kada sam prvi put ugledala one oći.. "Izašao je iz šume hodajući uz još jednog vuka prilazeći mi sve bliže,pogledala sam ga,bijelo krzno,kristalno plave oći,došla sam do njega i ponjušila ga na što se David nasmijao,a on me zbunjeno gledao -To inaće radimo kada nam se netko sviđa- " uzdahnula sam,to sjećanje me ubija..te noći sam se preobrazila u bijelu vućicu po prvi put i to na točno puni mjesec ..
Ustala sam se i sjela na krevet gledajući u pod,ušao je on opet i došao do mene sa svojim bezvrjednim pričama i objašnjenjima,bilo me je briga ..možda je mene uništio ali ljubav prema Liamu nikad neće..

Otišla sam spavat ne znajući šta se dalje dogodilo..probudio me je jako lupanje kao neki lom,ustala sam se i vidjela da veliki sta stoji ispred mojih vrata žurno odlazi,a zatim opet jedan udarac ali puno jaći,gledam po sobi sta bi mogla za obranu uzet,nema niśta..sklupcam se u kut i stavim glavu među koljena,sad mogu samo čekat..uzdahnem..

Netko nabija po vratima željeznim pokušavajući ih otvorit ,a zatim se ćuju tri udarca u isto vrjeme i vrata popuste pod pritiskom i otvore se,a onda mi jedna rjeć zarobi srce -Leah? - podignem glavu uplašeno i vidim ga,te preljepe zelene oći,ostalo dvoje nisam niti primjetila,krenuo je prema meni,naglo sam se ustala i otčala do njega,grleći ga zagrlio me je i poljubio u glavu mazeci mi kosu
Pocele su mi suze ici ali ne od tuge nego od srece,napokon sam u njegovom toplom zagrljaju -Moramo ici- cula sam drugi glas pored njega,David,moj najbolji frend,pustila sam Liama i zagrlila Davida,svi su mi jako falili,a sada kao da sam se ponovo rodila..
Krenuli smo van,napokon..napokon sloboda koju sam toliko čekala..vidjela sam neke likove na podu onesvjescene,nikoga nije bilo da nas zaustavi,sto je bila odlicna stvar,ali naravno ne moze sve biti divno..ćula sam zvukove vani,vracali su se oni likovi,odjednom me uhvatila panika -Ovdje su- sapnula sam uplaseno,zasto nista ne moze proc savrseno..

Decki su razbili prozor prekoputa i iskočili van,pogledala sam Liama -Vjeruj mi - gledao me,klimnula sam i zatim je skocio kroz njega van..

Da objasnim..popeli smo se na kat prema najbližem izlazu,ali naravno čuli smo ove pa su decki potrazili prozor da mozemo pobjec,a posto je bio na katu morali su skakat,tako je i liam iskocio..

Pogledala sam prema dole,nijr bilo visoko al dovoljno da se potrgas ako ne skocis pravilno..skocila sam i za trenutak se nasla u njegovim rukama,uhvatio me,osmjehnula sam se i pogledala ga,spustio me i krenuli smo prema trcat prema sumi,to nam je jedini spas,za trenutak su sva trojica bili vukovi osim mene,nisam se pretvorila..zasto? Zastala sam kad smo usli u sumu,kako se nisam pretvorila u vuka..svi su se okrenuli i pogledali me,slegnula sam ramenima i napravila tuznu facu,nmg ovako trcat..vukovi imaju vece,brze noge tj. Sape i izdrzljiviji su,a ja necemo se lagat nisam maratonka i nema sanse da mogu drzat korak sa njima..

Zatvorila sam oci i zazelila da sam vuk,falila mi je ta strana mene.. Uspjela sam -Sta je ovo bilo? - pogledala sam u Srebrnog vuka -Nisam se mogla preobrazit ovako prirodno ko vi nego svojom voljom- klimnuo je -Moramo ići- ćula sam po prvi put glas Crnog oblaka danas ,dečki su se pogledali -Tražit ce me..- uzdahnula,Očnjak me pogledao -Neće te nac,a sad moramo trcat sto dalje mozemo bez price-

Tako smo trcali sve dok se mrak nije spustio,bili smo na granici koju rjeka djeli dve sume,gledala sam oko sebe,obozavam sumu,svjezi zrak i osjecaj slobode jer ono se činilo kao vjećnost..presli smo rjeku,imala je nekako misteriozno i strašno ime,rijeka "Sigurne propasti" dap tako se zvala,ali to samo zato što je bila brza sa velikim vodopadom i da padnete u nju nema vam spasa ako se ne utopite ubit ce vas kad udarite u kamen neki na putu prema dole..most napravljen od jednog srušenog debla je bio jedini nacin da ju prjeđemo i uspjeli smo..

Već se debeli mrak spuštao oko nas,bilo je vrjeme da nađemo spilju ili neko mjesto di cemo prenociti..
Ništa od špilje ali našli smo podzemnu jazbonu vjerojatno od vukova ili medvjeda ali njih nema kući,bolje za nas..barem do jutra..smjestili smo se u njoj,malo smo bili naguzvani,ali bolje išta nego nista..

Pls vote and coment :* ly <3