Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 10

Gledala sam u njegove bijesne oči,izbacio je kanđe i onda se čulo nećije režanje od iza –Mići šape od nje-odjednom je ovaj sivi vuk zacvilio,pomaknuo se sa mene srušeći se na pod,teže dišući ,gledala sam preplašeno,netko je došao do nas,pogledala sam,bio je to Alfa,pogledao je sivog vuka,a onda u mene,lagano sam se krenula tresti,u tom trenu sam mislila da sam izbačena iz čopora,samo je mahnuo glavom ko da odobrava ovo i pogledao u Bijelog očnjaka,on je još režao i škripio sa zubima,tek sada sam vidjela da je to on,alfa je došao do njega –Očnjaće smiri se,paraliziran je ,znaš da se neće pomaknut dva sata najmanje-govorio mu je,On se lagano smirivao,pogledao je mene,nisam se pomakla sa mjesta,samo sam uši unatrag stavila,došao je do mene,Alfa je zatim otišao –Princezo jesi dobro?- upitao me je,ali sada se vidjela zabrinatost u njegovim očima,a ne bijes više,klimnula sam glavom i polako ustala udaljavajući se od njega,gledao me je još uvjek sa zabrinutosti u oćima –Oprosti nisam te htjeo prestrasit-rekao je,okrenula sam se i otišla u špilju,došao je zamnom –Nije valjda da me se sada bojiš?- nastavio je,došao je do mene i polizao me po njušci,dok mi je prilazio osjetila sam strah,a zatim je sve nestalo ,pogledala sam u njegove oći ,a onda se pomazila o njegovo krzno,lagano se osmjehnuo ko da mu je laknulo,nastavila sam se mazit o njega,nekako sam se osječala uvjek sigurno u njegovoj blizini,ali sada sam vidjela njegovo drugo lice,iskreno nebi se željela nac u toj situaciji,legao je,ja sam za njim ližući si saše koje su bile pune ogrebotina,gledao me je –Am to mi je moć.. –rekao je gledajući me –Mogu paralizirat bilo koga kada god želim- nastavio je,pogledala sam ga –Imaš jaku moć,moja ništa ne vrjedi pored toga-rekla sam gledajući ga u oći,nasmijao se-Vrjedi kad se odparalizira-smijao se –Onda mu ugriz možeš izlječit- gledala sam ga –Njega niti u ludilu..neka mu se inficira –rekla sam sa samopouzdanjem,gledao me je i dalje se smijući –Moraš me naučiti loviti..da i ja lovim,nmg jesti sa svima ostalima,to je tako neprijatno,stalno se naguravaju i reže jedni na druge-nastavila sam u mislima –Am od sad ceš jesti samnom dok ne naučiš ako želiš naravno –uzvratio mi je odgovor,krenula sam mahat repom –To je bolje nego sa njima jesti-nasmijala sam se,pomazio se o moju dlaku,ustao i krenuo van,spustila sam rep i spustila glavu tužno,zašto je otišao..ustala sam se i krenula van iz špilje,taman je prošao kraj sivog vuka i nastavio dalje negdje,nikad nisam vidjela di ide,niti znala zašto sam ide tamo,odlučila sam ga pratit,zaobišla sam onog vuka i krenula laganim korakom za njim pazeći da me ne primjeti,hodao je kroz šumu glavom spuštenom prema podu,nastavila sam za njim ali oprezno hodajući uz drveće ili grmlje,prošli smo već polovinu šume,zatim je lagano ubrzao,nastavila sam za njim ubrzanim korakom da ga slučajno ne izgubim iz vida,skrenuo je sa puta kojim je hodao i krenuo prema nekakvom šumljenju,oprezno sam hodala za njim,prošao je kroz neko grmlje i nestao,došla sam do tog grmlja tražeći ga,prošla sam kroz grmlje i ispred sebe vidjela veliki vodopad,odjednom sam ostala šokirana,došla sam do ruba stjene,postojao je mali uski put prema dolje,krenula sam oprezno njime,gledajući oko sebe,njega nigdje nisam vidjela,uzdahnula sam i nastavila prema kraju puteljka,dole je bilo milijun kamenčića,nešto kao pješćana plaža samo što su kamenčići,uzdahnula sam,baš su morali kamenčići biti nije cvjeće ili pjesak mogao biti,krenula sam po njima na jastučićima šapa da ne stvaram toliku buku,ispred mene je bilo jezerce,bilo je par kamena do jednog kao otoćića koji je bio nasred jezera,krenula sam po kamenčićima prema tim većim kamenima šta stoje u jezercu i vode prema otočiću,dok sam hodala prema njima netko me zaskočio,srce mi je počelo kucati kao ludo –Princezo pratiš me ?- čuo se meni poznat glas –Nemoj to više nikad raditi,nosit češ me na duši ako mi srce stane-odgovorila sam,maknuo se sa mene i sjeo,ustala sam se pokušavajući se smirit,nasmijao se –Tako ti i treba,nitko me nije imao hrabrosti prratit osim tb,makar mislim da je više znatiželja prevladala-uzvratio mi je odgovor, -Imam ja više hrabrosti nego što ti misliš – bahato sam odgovorila i zaskočila ga,srušivši ga,otkoturali smo se u vodu,ovaj put je on bio na meni,polizala sam ga u njušku i lagano nakrivila glavu,skroz se zbunio,iskoristila sam to i srušila ga u vodu –Nikad ne gubi fokus-Nasmijala sam se i maknula se sa njega,nasmijao se i pogledao me –Bar sam te nešto naučio- rekao je i namignuo mi,vratila sam se na obalu,zatrčala se i skočila u vodu pošpricajući ga cijelog,stresao se i prasnuo u smjeh,ustao se i pošpricao me,oboje smo se nastavili smijat i špricat neko vrijeme,zatim smo otišli na onaj otok,legli i odmarali..

Spustio se mrak polako,gledala sam u zvjezde,tako su bile ljepe i sjajne,a nebo tako čisto probudio se i pogledao me –Tu si već skoro mjesec dana ,fali li ti tata i frendovi?- upitao me je pogledal asam ga –U početku jesu jako,ali sad se već počinjem navikavat,zbog tebe se osječam ko da opet imam obitelj,brineš se stalno za mene..- rekla sam i pogledala u kamenčiće,ustao se,sjeo i osmjehnuo –Uvjek ću se brinut za tb,ti si posebna –rekao je to i pogledao u zvjezde,pomazila sam se o njega –Moramo li se vratit u čopor?-upitala sam ga,lagano je klimnuo glavom i krenuo prema obali –Ajmo..- rekao je i krenula sam za njim onda prisječajući se njegovih rjeći "ti si posebna "..

Uspeli smo se na ono brdo i krenuli prema čoporu,došli smo tamo,bilo je vrjeme za večeru,taman su Alfa i Elsa pojeli,drugi su nastavili jest pošto je Elsa lovila večeras,pogledala sam ga –Ja neću večerat-odgovorila sam i otišla u brlog –Donest cu nam veceru- otišao je tamo,jednom zarežao i svi su se pomaknuli,otkinuo je veći komad mesa i došao do špilje –Princezo?- pozvao me je,izašla sam van i pogledala njega ,a zatim meso,zamahnula sam repom i krenula jest,nasmijao se i krenuo jesti samnom,pojeli smo sve,obliazala sam se i otišla u špilju,došao je zamnom i legao na zemlju,došla sam do njega i polizala ga po njušci –Hvala – nasmijala sam se,uzvratio mi je osmjehom,ispružio je sve četiri šape,legla sam do njega –Moram te nešto pitati,ali obečaj da me nečeš ugristi –pogledao me je začuđeno i klimnuo –Zašto ne podnosiš ostale muške iz čopora?-upitala sam pomalo zastajkujući,a onda.. 

Eto nastavak :) 

-Vote i kom <3