Par puta sam zatreptala posto me vid još pomalo muti,vratio se u ljudski oblik,dečko plavih oćiju i preljepog osmjeha,nisam se mogla suzdržat da mu ne otrčim u zagrljaj pa sam svejedno to napravila,iako je bila skoro ponoć,mjesec je vec lagano stupao na vrh neba,skočila sam na njega i zagrlila ga bez rječi,bez ićega,dok su svi ostali doslovno buljili u mene,naravno da se ovdje nitko tako nije ponasao,kada nitko niti nije bio toliko zaljubljen u nekoga kao ja u njega..
Odvojila sam se lagano od njega dok me držao da ne spadnem i prislonila sam svoje usne na njegove,bila sam toliko sretna što je dobro i što nije jako ozljeđen osim rane na leđima,par ogrebotina po tjelu i licu, uredu to je ozljeđeno hah,al barem nije strao ruku ili nogu ili ostao bez glave i tako to hahah previse sam dramatična ne znam šta mi je,to je sigurno zat sto imam potres mozga jel pa se čudno ponašam..
Sad da smo na filmu svi bi pljeskali i plakali od sreče,ali ovdje su nas većinom ignorirali kad je došlo vrjeme punog mjeseca..nekolicina nas je još gledala dok smo se ljubili.
Odjednom sam osjetila..priroda nas je promjenila i sad smo izgledali ko kosi toranj koji ce se upravo srušiti jer sad nemam pedeset kila vise,nego sam sada malo preteška za njega..
Urušili smo se na pod,tj. ja sam ga srušila na pod,polizala sam ga u njušku i nasmijala se gledajući u njegove plave oći,cijelo vrjeme niti rječ nije progovorio što me je čudilo,ali nama nikad nisu bile potrebne rječi da dokažemo nešto jedan drugome.
Ustala sam se sa njega i krenula prema špilji,većina ih je jela večeru pa sam samo prošla kraj njih nebi li zastajanjem uzrokovala režanje i negodovanje dok jedu..ustao se zamnom protresao krzno i krenuo zamnom.ušla sam u špilju i sjela na onaj dio di sam se prije pola sata probudila,došao je zamnom i pomazio mi se o krzno –Kako glava?- nasmijala sam se –Tvrda ko kamen,samo što boli na trenutke- klimnuo je i legao pored mene,pogledala sam ga i legla do njega –Srebrni vuk mi je rekao sve..hvala ti- pogledala sam si u šape koje sam ispružila naknadno ispred sebe,osjetila sam njegov pogled kako prelazi po mom krznu,pogledala sam ga i pogledi su nam se sreli –Ti znaš da te volim i nebih te nikad ostavio..- nasmijala sam se i namrštila se u isto vrjeme –Zato si me i ostavio kod Srebrnog vuka- gledala sam ga namršteno –Pa mislio sam da če ti dobro doć da se odmah razbudiš- naravno sarkazam opet hah,kako zna uvjek pogodit vrjeme kada ga iskoristit.. – Ah kakva sam bila niti strašilo me nebi razbudilo,makar mogu ti reći da je bio prilično mekan,da nisam otvorila oći dobio bi poljubac umjesto tebe hehe –namrštio se što znaći pobjeda je naravno moja –Oboje znamo da bi se on odmaknuo na vrjeme ,inaće bi visio sa onog drveta ispred špilje i plašio ptice hah – pogledao me je pobjedosno i namignuo mi,sranje ne mogu protiv njega.. –Liame ženit ču te jednog dana – podigla sam glavu onako ponosno i pogledala ga,dok se on poćeo nekontrolirano smijat –Vjerujem da očeš,ako ja tebe prije ne oženim – nasmijala sam se njegovoj izjavi i stavila njušku na šape gledajući ga,jbg znam da se ne smijemo zvat imenima dok smo vukovi,ali jbg imamo vlastite misli u kojima pričamo da nas nitko nećuje..
Stavio je njušku do moje i gledao me,polako su ulazili svi u špilju,mislim da je dan bio fakat predug i neki če trebat dugi spavanac..
Kako vam se sviđa??
Vote i com pls :*
VOCÊ ESTÁ LENDO
Bijeli očnjak ( White Fang )
Lobisomem"Should I ask myself in the water What a warrior would do? Tell me, underneath my armor Am I loyal, brave and true? "
