Bijeli očnjak ( White Fang )

Chapter 6

Zaspala sam tako gledajući ga opijena toplinom sunčevih zraka,osječala sam se nekako sretno iako nisam kući,tata se sigurno jako brine i traži me,ali na žalost ja ništa nisam mogla napraviti,drugačija sam od njega,nebi mogla živjet sa njim,nebi me se smjela nervirat niti ljutit na ništa i stalno bi trebala biti na oprezu,ovdje ću morat živjeti ostatak svog života,al barem sam živa i zdrava za sada..

Nekoliko sati sna mi je dobro došlo,probudila se i protegla šape,još uvjek nerazbuđeno gledam di je Bijeli očnjak,nema ga nigdje,naglo sam se ustala,krenula sam tražit miris njegov ,ali nije ga bilo više,tko zna kada je otišao,lagano sam pognula glavu,tako mi i treba kad sam dosadna,svako bi pobjegao od mene..uzdahnula sam i krenula natrag prema mjestu di je čopor bio,došla sam i otišla u špilji di inaće spavam i samo se bacila na pod,ispružujući šape ispred sebe,stavila sam njušku na njih i gledala u ulaz,ali nikoga nema,nastavila sam gledat u njih ali nitko nije dolazio,ustala sam se i krenula nervozno hodat po špilji,a onda sam se sjetila možda je kod jezera,izašla sam iz špilje i otrčala tamo,nema ga,naravno nadam se čudu,vidjela sam u daljini da nešto svjetluca dok se sunce obija u to,krenula sam oprezno prema tamo i našla svoju torbu,jeej nije više izgubljena,zavirila sam njuškom unutra ,ali za vuka nije bilo ništa pametno što bi mogao iskoristiti,a pored toga je bio moj luk i strjela,uzela sam to u zube i krenula prema izlazu iz šume,znam najgluplja ideja koju neki vuk može napraviti,iako sam veća od normalnih vukova,ljudi će me možda upucat,ako me vide,zato sam oprezno došla među zadnjih par stabala,vidjela sam da nikoga nema na livadi ispred šume,a malo dalje se vidjela moja kuća,spustila sam se skroz i krenula puzat,a onda sam ugledala svog tatu kako ide prema livadi i obuzeo me je neki osječaj kakav sam osjećala kad sam bila na livadi,ustala sam i krenula trčećim korakom prema njemu,noseći svoj ruksak,ali da glupa kakva jesam zaboravila sam da sam vuk,ugledao me je i napeo pušku u mene ,u tom trenu sam stala i ukipila se,odjednom više nisam bila njegova kčer,on je samo vidio vuka voji trči prema njemu,njegova reakcija je potpuno jasna,trgnula sam se ,ostavila ruksak i luk na travi i krenula bježat u šumu,a onda nešto ko da me opeklo,pala sam na tlo,par sekundi sam bila ošamućena,a onda sam se pokušala ustati,ali noge me nisu slušale,vidjela sam nekoliko ljudi da trći prema meni,a moj otac je bio kraj ruksaka ciljajući prema meni,sigurno sad misli da sam sama sebe ubila..kad bi mu bar mogla reći da sam to ja,zašto se ne mogu preobraziti,uhh ovo nije dobro,par metara od mene sam ćula korake,da..lovci su mi se približavali,svu snagu sam upotrjebila i ustala,vidjela sam da mi je cijela zadnja šapa krvava,krenula sam naprjed sa šapom u zraku,nekako poskakujući,sakrila sam se iza stabala,teško dišući,šta će mi moć zacjeljivanja,kad imam metal u sebi koji ne mogu sama izvaditi dok me jure ljuti lovci,ćuo se nečiji glas –Pustite ju,ionako neće preživit-govorio je netko,lovci su otišli,a čopor ne smije znati što se zapravo dogodilo,lagano sam koračala prema sredini šume di se nalazio čopor,super nisam našla niti Liama,a još su me lovci ustrjelili,došla sam sa druge strane prolažeći pored špilje di David i onaj drugi crni vuk spavaju,svi su pogledali u mene kad sam došla,krv je još tekla niz moju ozljeđenu nogu,prošla sam pored Davida koji nije niti rječ rekao samo je zinuo,pogledala sam okolo tražeći Elsu,nije je bilo,spustila sam glavu shvateći da drugi ne mare za to što sam ozljeđena,svi su samo buljili u mene,Alfa je sigurno u svojoj špilji,nastavila sam prema svojoj,legla sam ispred špilje i gledala u lišće koje je bilo kao podloga na tlu,odjednom sam osjetila nećiji topli dah na mojoj nozi,okrenula sam se i vidjela Liama da mi liže ozljeđenu šapu –Di si bio? Tražila sam te svugdje-rekla sam u mislima –u lovu sa Elsom-rekao je i nastavio lizati moju šapu –Možeš li izvaditi metak van? –pogledala sam ga,klimnuo je-Ovo će boljet-nastavio je i onda lagano njušku približio prema rani i zubima izvadio metak,zacvilila sam,stvarno je bolilo,maknuo je njušku i bacio ga negdje u travu,lagano sam se podigla i polizala si ranu,odmah je zacijelila,pogledao me je –Am to mi je kao moć-rekla sam u mislima,gledao me začuđeno,noga me je još bolila,ali nije bilo rane više što znaći ne može se inficirati i ne mogu uginuti ili umrjeti šta god,ovo je bila sam bol od ugriza,ustala sam i pomazila se o njegovo krzno -Hvala- rekla sam u mislima i ušla u špilju,legla sam na svoju stranu,za par minuta je došao je komadom mesa –Moraš jesti,izgubila si krvi- rekao je i ostavio meso ispred mene –Ali nisam gladna – odgovorila sam mu i glavu okrenula u drugu stranu,legao je ispred mene gledajući me –Onda neću niti ja – okrenuo je glavu u drugu stranu,vratila sam glavu natrag i pogurnula njuškom komad prema njemu,pogledao me je,počela sam jest,zatim mi se i on pridružio,pojeli smo cijeli komad,oblizala sam se i pogledala ga –Oprosti što sam dosadna inaće –rekla sam u mislila –Nisi dosadna- ustao je i krenuo prema izlazu,stavila sam njušku na šape,pogledao me je –Ajde- izašao je van i otišao,ustala sam se,izašla za njim i sljedila ga,došli smo do Alfe koji me gledao oštrim pogledom –Gdje su lovci? –upitao je u mislima –Otišli su,nisu me mogli naci-rekla sam i pogledala Bijelog očnjaka –Jesi li dobro sada?- klimnula sam glavom gledajući ga,nešto je mumljao u sebi,nisam mu mogla cuti misli,na kraju je samo klimnuo glavom,okrenula sam se i krenula natrag prema špilji,Bijeli očnjak je lagano zamnom išao -Zašto si mu išta rekao? – rekla sam pomalo ljuto u mislima –Nisi došla jest kad i svi ostali .rekao je i došao pored mene,pogledala sam ga –A m moram otić na jedno mjesto- krenula sam ubzanim korakom,nastavio me je pratit –Idem sa tobom,ne puštam te više samu- rekao je,čula se stroga odlučnost u njegovom glasu,krenula sam trčat pokušavajući mu pobjeć,ali bezuspješno,pratio me u korak,došli smo do djela šume gdje se mogla vidjet moja škola,sada nije bilo nastave,ali sam vidjela svoje frendove tamo,sjedili su na klupici okrenuti,gledajući prema cesti,lagano sam uzdahnula,morala sam ih vidjet i nekako pozdravit,krenula sam naprjed ,ali on je skočio ispred mene –Jesi li ti luda?? – upitao me je u mislima –Moram,ako to ne napravim neću biti mirna u čoporu..- ... 

-Vote i com pls :)